VRBANJA, Krenuli su s mišlju da je to samo jedan pokus koji će im pokazati isplati li se baviti s time ili ne, a ako ne uspije onda će barem imati što jesti u vrijeme zimskih mjeseci. To je bila prva misao bračnog para Sučić iz Vrbanje, Ivane i Hrvoja, koji su u Hrvatskoj svojevrsni pioniri kada je riječ o uzgoju kikirikija koji je kod nas sasvim nova kultura. Njihov pokus započeo je prije dvije godine kada je Hrvoje došao kući s 250 sjemenki kikirikija i idejom da će ih zasijati u vrtu obiteljske kuće. Već slijedeće godine zasijali su veću površinu, a ove godine planiraju zasijati oko jedan hektar zemlje kikirikijem.
„Nismo gotovo ništa znali u svezi ove kulture ali smo iz dana u dan učili i saznavali više. I sami smo eksperimentirali kako bi došli do najboljih rezultata. Veliki problem nam je bio što kikiriki, kao poljoprivredna kultura, u Hrvatskoj nije raširen. Vjerujem da ima ljudi koji ga proizvode ali to je sve na malo. Stoga smo o svemu morali saznavati preko interneta jer nismo imali koga da pitamo za savjet“, kaže Hrvoje Sučić.
Tako su i krenuli. Kada su sijali prve površine sjemenke su stavljali na razne dubine u zemlji kao i sa raznim proredima, a sve kako bi vidjeli što najbolje odgovara ovoj kulturi u slavonskoj zemlji. Tako su i došli do određenih iskustava i znanja te sada znaju što se i kako treba raditi. Inače, kikiriki se sadi oko sredine svibnja mjeseca, odnosno kada se zemlja dovoljno zagrije. Bere se do kraja listopada kada u našim krajevima već krenu kiše i hladnije vrijeme. Sučić kaže kako se stabljike kikirikija nakon berbe prvo moraju osušiti, a onda se dalje mogu tretirati.
„Veliki problem predstavlja nam i činjenica što nema na tržištu potrebne mehanizacije za uzgoj kikirikija pa se snalazimo na sve moguće načine. Inače je ovo kultura koja traži jako puno ručnoga rada pa se javlja i problem nedostatka radne snage. Dobro je da kikiriki kao kultura ne traži previše vode, a nismo primijetili niti da ga napadaju neki nametnici. Lisne uši se suzbijaju s prirodnim sredstvima poput „koktela“ od vode, mlijeka i sode bikarbone“, pojašnjava neke od koraka proizvodnje Sučić.
Kada se kikiriki „skine“ sa zemlje i osuši kreće proces prženja. I tu su supružnici Sučić provodili razne eksperimente kako bi dobili najbolje pa su svoj kikiriki pržili u pećnici u kući. Spoznali su i kako je kikiriki potrebne pržiti na dva puta pri čemu se koristi limunov sok, sol i drugi željeni začini. Tako su i dobili nekoliko vrsta prženoga kikirikija iz Vrbanje i to prženi slani i neslani kikiriki, a imaju i dva s okusima ljutoga i to onaj blaži i onaj ljući. Ističu kako je okus njihovog prženoga kikirikija ljepši i puniji nego onaj kupovni. S daljim širenjem proizvodnje u planu im je brendirati i svoje finalne proizvode od kikirikija. U planu im je nabavka sve potrebne mehanizacije i opreme pa bi tako imali i svoju pržionicu i pakirnicu. O njihovom proizvodu se već čulo pa su imali i više upita od strane raznih prodavaonica za prodaju svojih proizvoda. Razmišljajući realno oni su za sada sve to odbili dok ne budu imali dovoljno velike količine.
„Zadovoljni smo kako to sve ide i razvija se. Dio naših proizvoda smo podijelili prijateljima, dio prodali, a dio pak iskoristili i za sjemenje. Kako god naša se priča razvija. Sada se interesiraju i drugi poljoprivrednici koji su čuli da kikiriki i kod nas uspijeva. Svima kažemo što i kako ide, da traži dosta ručnoga rada i da za hektar zemlje pod kikirikijem treba osigurati oko 35.000 kuna. Vjerujem da će se neki od njih odlučiti krenuti baviti i s ovom kulturom koja za sada nije raširena u Hrvatskoj ali bi je uskoro moglo biti više“, zaključio je Sučić.
