O Alenu Biliću iz Komletinaca pisali smo ljetos u jeku berbe lubenica kojih je ovaj poljoprivredni proizvođač prošle godine zasadio na četiri jutra, a ovoga proljeća opet ga pronalazimo na vinkovačkoj tržnici gdje, dok lubenice ne sazriju i dođu u prodaju, Vinkovčankama i Vinkovčanima nudi kvalitetne presadnice cvijeća.
“Sezona je dobra, ne možemo se požaliti iako su cijene niske što se ne bi očekivalo s obzirom da je poskupilo i gorivo i repromaterijal, ali morali smo gledati i na kupce tako da nismo išli u povećanje cijena rasade cvijeća”, priča Alen Bilić koji kupcima na štandu na ulazu u tržnicu nudi više od pedeset vrsta cvijeća iz vlastitog uzgoja.
Po njegovim riječima, na početku sezone cijene su bile nešto više, ali su kako je sezona odmicala cijene su ipak padale.
“To je samo kod nas u Vinkovcima. U drugim gradovima i sredinama cijene cvijeća su puno više. Ovo nije realna cijena, ali imamo razumijevanja i za kupce i znamo da njihovi kućni budžeti nisu veliki”, kaže navodeći kako potražnja za cvijećem u proljeće ne opada, bez obzira imalo se novca ili ne.
“Naši ljudi vole da ukrase svoja dvorišta, balkone i terase, tko već što ima, i to je kod nas tradicija još od starih vremena kada su naše bake i mame u dvorištima redovito imale cvijeće i to one starinske sorte kao što su “fajgeli” ili “muškatle””, kaže dodajući kako se zadnjih godina dosta traže neke nove vrste. “Sjeme nabavljam iz Južne Amerike i Japana preko ovlaštenih zastupnika, a trendove pratim preko interneta. Imamo nekih novih biljaka koje nitko nema i ljudi to cijene”, govori dok jednoj gospođi pakira rasadnice petonija koje kako kaže, pomalo izlaze iz mode.
“Sezona nam je od ožujka do prvih mrazeva. Najveći problem nam je nedostatak radne snage. Nudim 25 kuna po satu, ali radnika nema tako da je sve palo na moja i suprugina leđa, a prošle godine, primjerice, proizveli smo više od 30.000 cvjetnih sadnica. Nećemo manje niti ove sezone”, kaže dodajući kako su najtraženije i dalje muškatle jer, pojašnjava, naši ljudi u pravilu drže najviše do onoga što poznaju i što im ide od ruke.
“Mnogi se boje novih sorti i vrsti cvijeća jer misle da su prezahtjevne za uzgoj. Međutim, ne mora biti. Cvijeće je živo, ali ne zna reći kada je žedno ili gladno. To moramo mi prepoznati. Dovoljna je minimalna briga i pažnja. Ukoliko mu ne pružite pažnju, uvenut će”, kaže Alen Bilić dok uz suprugu vješto manevrira s posudama prepunih raznovrsnih trajnica i jednoljetnica, pokušavajući zadovoljiti interes svakog kupca, pridošlog na njegov štand, prepun zelenila i šarenih boja raznovrsnih cvjetnica.
