Amaterizam: Piše Đuro Karalić

VINKOVCI, Nakon višedesetljetnog profesionalizma, doduše zadnjih godina upitne kvalitete s obzirom da ju je upravo taj i takav profesionalizam odveo u trećeligaško društvo hrvatskog mogometa, vinkovačka Cibalia uskoro započinje i natjecateljski svoj trećeligaški, amaterski život. Potpomognuta nekim starim imenima poput nekadašnjeg kapetana Frane Vitaića koji se Cibaliji vratio, kako je sam pojasnio, ne zbog zarade, već ljubavi prema klubu čiji je dres nosio niz prvoligaških sezona. I tako se,  po svemu sudeći, Cibalia vraća svojim amaterskim korjenima i vremenima u kojima se nogomet na obalama Bosuta igrao zbog pljeska s tribina i želje za dokazivanjem što su dobrom posjetom znali cijeniti i navijači i svi oni kojima je svjetloplavi dres bio na srcu. Sa željom da se već ove, trebalo bi biti i jedine trećeligaške sezone za Cibaliju, izbori Druga liga i na taj način 2019., koliklo toliko uzdignutog čela, proslavi velikih 100 godina Cibalije.
A do tada možda i dočekamo da netko pred navijače Cibalije i građane Vinkovaca izađe sa konačnim računima iz kojih bi se vidjelo tko je i kako odveo Cibaliju u Treću ligu, uništivši klub i dovevši tog 99-godišnjaka, pod stare dane, na nikad niže grane. Jer, nema drugog izraza nego reći da je Cibalia devastirana i uništena s dugom od navodno 11 milijuna kuna koji tko zna tko će i kada vratiti. Vijećalo se što i kako dalje, da li proglasiti stečaj i krenuti u Treću ligu bez dugova i pod nekim modificiranim novim imenom ili ići dalje pod opterećenjem 11 milijuna kuna. I Grad, kao većinski vlasnik, odlučio se za drugu opciju, ne želeći proglasiti stečaj. Zli jezici bi rekli, barem dok se ne naplate veliki vjerovnici.
U cijeloj priči ostalo je nejasno kako će se namaknuti 11 milijuna kuna potrebnih za podmirenje dugova plus što treba osigurati proračun i za igranje u Trećoj ligi, ni to nije besplatno, a sponzora sumnjamo da će biti jer koga marketinški zanimaju trećeligaši izuzev poneke lokalne ugostiteljske radnje i kafića. Ostaje začudan i muk dobrog dijela vinkovačke javnosti, izuzev skupine Ultrasa koji su nedavno prosvjedom pred gradskom upravom jasno izrekli što misle o dosadašnjem načinu vođenja Cibalije, ali i pojedinih lokalnih medija koji izvještaje o Cibaliji donose kao da se ništa specijalno nije dogodillo i da je situacija u klubu i oko kluba normalna. A nije.
Jer, trećeligaša si, bez uvrede, može priuštiti Ivankovo, pa i Vukovar, ali Vinkovci jednostavno ne mogu. Sve ispod igranja prvoligaškog nogometa u Vinkovcima je gotovo pa uvreda jer Cibalija je, tko god što mislio, bila nogometna institucija ovoga dijela Slavonije, koja je uz NK Osijek okupljala sve ono najbolje što se u nogometu moglo vidjeti od Zagreba do Vukovara i Iloka. Padali su pored Bosuta svi, i Dinamo i Hajduk, Osijek i Rijeka da bi se sada na nekadašnjem stadionu Mladosti u Genscherovoj 22 igrala Treća liga, a da pri tom, nitko ne podnese, barem iz pristojnosti, čiste račune za tu blamažu.
Može se ovih dana pročitati u novinama kako se u Osijeku počnje graditi Kuća nogometa i novi stadion. A gdje su Vinkovci i Vukovarsko-srijemska županija? Ne da više na ovim prostorima ne stanuje prvoligaški, već nema niti drugoligaškog nogometa. Trenutačno je Treća liga najviši rang natjecanja za klubove iz ove županije. Osjeća li netko odgovornost za to? Je li se netko barem zacrvenio?  Amaterizam, ako već voljom građana mora biti odlika pojedinih ovdašnjih političara i političkih struktura, ne bi međutim smio u pretjeranoj dozi biti i odlika stanja u nogometu na vukovarsko-srijemskim prostorima, a ponajmanje (nikako!) stanovati u Genescherovoj 22.
Stavovi i preporuke iznesene u autorskim kolumnama, savjetima i komentarima isključivo su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije portala press032.