Članovi planinarskog društva HPD “Vučedol” Marijana Bošnjak, Kristina Hrubik i Igor Mihelić uspješno su pohodili, te i posjetili prelijepe padine planine Visočice u Bosni i Hercegovini.
Smještena južno od Sarajeva, a okružena Bjelašnicom, Treskavicom i Prenjom, odnosno s južne strane dolinom rijeke Neretve slobodno se može reći da je van glavnih puteva, a samim time planinarima i zanimljivija. Pohod na najviši vrh Visočice, vrh Džamija sa svojih 1967 m započeli smo na lokalitetu Dolovi-Poljice na kojem se nalaze stećci. Naravno da smo prvo posjetili te nevjerojatne srednjovjekovne spomenike koji su se očuvali do danas na navedenoj lokaciji kao trajno obilježje davnog postojanja života na ovim terenima. Ima ih pločastih, sandučastih, ali svakako su najpoznatiji sljemenjaci koji izvana imitiraju oblik kuće. Osim navedenih, postoje još i stupovi i krstače koji su zapravo kameni križevi.
Iako nam to nije prvi kontakt sa stećcima zapravo je nevjerojatan prizor promatrati rezbarije na njima i pokušavati prepoznati likove koji su nacrtani i koji prenose neka davna vremena. Uspon na vrh Džamije, nekom težak, nekom lagan. Nema se tu šta posebno reći. Tko vježba može, tko ne vježba, lajka slike ;).
Nama osobno nije bio izrazito naporan tako da smo nakon ugodne kave na vrhu nastavili turu prema prekrasnom skloništu, pa potom preko Pariča (1941 m) i Delelaša do Vite (1960 m), a potom amfiteatrom nazad do doma Vrela. Odlična tura, umor i zahtjevnih 9 sati hodanja brzo su bili zaboravljeni domaćom toplom pitom koju su nam pripremili u domu. Razgovor, druženja, nova poznanstva, prepričavanje prehodanih vrhova i stvaranje novih planova, sve to pretvorilo je ostatak večeri u jedno pravo istinsko planinarsko druženje istomišljenika i zaljubljenika u planinu. Iako smo svi bili podjednako umorni, zapravo smo ujedno i maksimalno uživali u trenutku za koji smo se isključivo sami pobrinuli da nam bude upravo ovakav kakav i je…..pun ugodnih ljudi, smjeha i šale…..
Piše: Igor Mihelić HPD “Vučedol” Vukovar