Ako ćemo o prosvjedima, mene ta riječ prvenstveno asocira na protuvladine prosvjede koje je 2011. organizirao ‘Savez za promjene’ Ivana Pernara. Ljudi su prosvjedovali i podržavali, hodali ulicama, obilazili sjedišta najvećih političkih stranaka, te se povremeno zadržavali pod prozorima i balkonima pojedinih visokih političkih faca. Po mom skromnom sudu, jedino što je ta serija prosvjeda iznjedrila jesu jedan opskurni saborski zastupnik u sadašnjem sazivu i armada aktivista na društvenim mrežama koji se ne miču od tipkovnice, no vrlo su glasni, često i neugodni. Povremeno mijenjaju stranu, a pravilo kojega se slijepo drže jeste da su uvijek i obavezno – protiv.
U međuvremenu su Hrvati smanjili apetite, pa umjesto velike stvari rušenja vlade, organizirahu prosvjede s manjim ciljem rušenja određenih ministara. Hodanje kao koncept je napušteno, pribjeglo se kampiranju. I tu su rezultati bili očekivani – nikakvi. Osim verbalnog ratovanja po Facebooku, koje je trajno razorilo neka prijateljstva.
Posljednji masovni prosvjed građana kojem smo svjedočili zbio se ljetos – cilj mu je bio podržati kurikularnu reformu kojoj je prijetilo ukidanje, a taktika organizatora bila je izraziti nezadovoljstvo okupljanjem u svim većim gradovima, ne samo u Zagrebu. Nevezano za te prosvjede, tadašnja Vlada je raspuštena, izabrana je nova, a reforma je tamo gdje je i bila. Nigdje.
Sudeći prema ovotjednim događanjima, trenutni trend su prosvjedi na mikro-razini. Prosvjed ‘Vratimo cvijeće na Cvjetni’ isprovociran odlukom Grada Zagreba o uklanjanju cvijeća izloženog pred prodajnim mjestima okupio je par stotina prosvjednika. Iako miran, dostojanstven i gotovo proročanski komemorativan, podsjetio me na malo žešće prosvjede od prije par godina u – Cvjetnom trgu nedalekoj – Varšavskoj ulici protiv početka izgradnje garažne rampe. Rezultat tih prosvjeda? Prosvjednici su privođeni i odnošeni, nekima je izrečena zabrana približavanja narečenoj lokaciji, rampa je izgrađena, a organizatorima prosvjeda su presuđene novčane kazne.
No prosvjed koji je mi je istinski privukao pozornost jest onaj koji se u četvrtak dogodio u Slavonskom Brodu. Nakon osam godina upozoravanja i apela kako je zagađenje zraka u Brodu alarmantno, 4.000 građana okupilo se pod vodstvom triju gradskih ekoloških skupina i iznijelo sedam artikuliranih i razumnih zahtjeva Vladi Republike Hrvatske. A uz zahtjeve odrediše i rok u kojem očekuju ispunjenje istih – 336 sati. Ili dva tjedna, za one koji ne vole računati.
I odbrojavaju. Odbrojavam i ja s njima. Hoće li uspavana Slavonija biti prva koja će prosvjedom nešto i postići?
Gordana Ilić-Ostojić
Stavovi i preporuke iznesene u autorskim kolumnama, savjetima i komentarima isključivo su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije portala press032.
