Da su naši muški političari žene, svakog bi 8.marta u godini popi….. načisto! Da izvinete.
Da te naše muške političare jednom godišnje presreću po ulici žene, uvaljuju im cvijeće i govore da su ukras svijeta, a ostale dane u godini ih mlate, ne daju im istu plaću kao sebi ili da napreduju na poslu, ovi bi proglasili ratno stanje u državi.
Na sreću pa nisu jer ženski bi rod većina njih upropastila do kraja, a ne samo dopola kako trenutno stvari stoje pa još ima neke nade da će se svijet promijeniti nabolje. Za nekih tri do pet tisuća godina. Uvijek treba gledat dugoročno.
Kontinuirana, tradicionalna i “prigodna” količina seksizama, stereotipiziranja i patroniziranja žena kakvo svake godine slušamo iz usta lokalnih političara na Međunarodni dan žena zaslužuje prve stupce u medijima.
Djeca da čitaju i jednom zauvijek usvoje pojmove da ne bi danas-sutra od svojih majki, baka, sestara, rođakinja, prijateljica, poznanica, budućih djevojaka, supruga i radnih kolegica dobili tavom po tintari. Kao što će je u ovom tekstu dobit lokalni političari ravno u glavu i to po jednu, dvije ili tri, ovisno o tome što su sve jučer javno izgovorili o ženama.
SEKSIZMI
To je ono kada se predsjednik Hrvatskih suverenista i kandidat za gradonačelnika Vukovara dok predstavlja stranačke kandidatkinje za vukovarsko-srijemsku županicu i zamjenicu županice, prigodno upravo na Dan žena, i pod geslom “Vrijeme je za županicu”, poziva na staru narodnu poslovicu “žene drže tri ćoška kuće, a muškarac samo jedan!”.
Ako je za ove dvije došlo vrijeme da ih se predloži za županicu i njezinu zamjenicu jer svaka drži po tri ćoška kuće, a ne zato što i bez politike i njegove stranke imaju respektabilne karijere, političke stavove i ambiciju da se bave javnim poslom za opće dobro, predsjednik HS-a zaslužuje gore spomenutu tavu u tintaru.
Jer te silne poslovice koliko tko ćoškova drži nisu ništa drugo nego licemjerni eufemizam za neplaćene kućanske poslove koje žene rade same kroz cijelu povijest zato jer muškarci oduvijek imaju pametnijeg posla. Da se bave npr. dobro plaćenom politikom. Ili da ratuju, doslovno i figurativno.
Na kraju svog radnog vijeka ženi se piše samo ono što je ostvarila u radnom odnosu, ukoliko je bila zaposlena, a sva ona silna čišćenja, ribanja usisavanja, nakuhavanja, pečenja kolača, torti i pita, pranja i peglanja, pelena, neprospavanih noći zbog nunanja beba, razvažanja djece po vrtićima, školama i slobodnim aktivnostima, trčanja da se posluži svekrvu, obiđu nemoćni roditelji pa onda i tamo peri, kuhaj, čisti, ašovi u bašči….odlaze u vjetar, a ne u recimo nekakav registar poslova koji doprinose nacionalnoj ekonomiji i trebaju biti plaćeni. Na kraju on ima veću mirovinu od nje….jer se usudila bit bolesna nakon što se narintala i kod kuće i u firmi, jer se usudila bit na porodiljnom, jer se usudila uzet još i bolovanje zbog svekrve koju nema tko odvest na wc nego ona….i zato jer je to ženama prirodno, svojstveno i gore od želje da podmeću leđa pod sva tri ćoška, a naročito da imaju manje penzije u odnosu na svoje drage muškarce.
Pa su im muškarci “svjesni” svega i vječno zahvalni eto odlučili pružiti priliku i podršku da pokažu hoće li moći držat i tri ćoška u županiji, a o Danu žena im obavezno daruju i po jedan cvjetić.
(Ovima što nisu bile u radnom odnosu slijedi nacionalna naknada za starije osobe u iznosu od 159 eura. Da si kupe sladoled. Cifru je usvojila Vlada RH koju čine uglavnom muškarci. Trenutno njih 16 i tri žene. Ostale ne mogu bit ministrice jer ih kući čekaju gladna djeca i hrpa veša za opeglat. Također, ove što nisu radile mogu dobit 75 posto mirovine svog pokojnog muža, ako ne krepaju od kućnih poslova prije njega. Džaba su držale ćoškove cijeli život, ne daju im hrvatske većinski muške vlade tih 25 posto pa makar se svijet okrenuo naopačke. )
Korak dalje, Bože spasi nas, otišao je predsjednik vukovarskog HNS-a. Taj je, mrtav hladan, dijeleći ženama maćuhice i želeći im svako dobro ispalio da na listama za izbore svakako treba biti što više žena
“pa čak i kada je u pitanju pozicija gradonačelnice”.
Ovo je tzv. “seksizam po HNS-u” ili “seksizam po maćuhicama” pa predsjedniku lokalnog ogranka šaljemo dvije tave u tintaru.
Žene su u našoj stranci, naglasio je predsjednik vukovarskog SDSS-a, često zaslužne za potenciranje različitih inicijativa. Ta je stranka, nastavio je lokalni predsjednik, po pitanju ženske zastupljenosti dobar primjer, ali bi njihov angažman mogao biti i veći. To međutim “trenutno zavisi isključivo od njihove volje i želje”.
Ovo je tzv. prikriveni seksizam. Predsjednik kao muškarac zna da bi politički angažman žena u SDSS-u mogao biti i veći, štoviše vidljivo je i da često potenciraju kojekakve inicijative, ali što ćeš, one trenutno nit imaju volje, a izgleda ni želje da se bakću politikom koju on provodi. Zna on vrlo dobro, onako muški, i o ženskoj volji, a i o njihovim željama. Nek idu onda držat ona tri ćošeta, bolje im je.
Pošto je prikriveni, a takvi su seksizmi najgori, dobiva triput tavom po tintari. Dong, dong i dong!
STEREOTIPI
I DP-ov je kandidat za gradonačelnika Vukovara kao i svi ostali njegovi kolege iz stranaka umiljato spominjao naše drage majke, žene, bake, kćeri, studentice (?!, aj dobro) i dijelio karanfile kao znak pažnje i izraz zahvalnost za sve ono što čine za nas, a i za nesebičan trud koji ulažu svaki dan. “Poštujmo žene, ne samo danas nego svakog dana”, izjavio je ovom prigodom.
Ta je poruka na mjestu i poštena, tim više jer dolazi od mladog muškarca koji pretendira biti gradonačelnik. Spada zbog ovoga i u niže objašnjene primjere donekle dobre političke prakse.
A onda flop. Umjesto da tu stane, poentira i zaradi glasove žena, upustio se u objašnjavanje kako je “važno shvatiti da su žene ravnopravne članice našega društva”.
Žene su ravnopravne članice našeg društva s muškarcima samo na listama čekanja kod doktora. U svemu ostalom nisu ravnopravne, i vrapci znaju da nisu, osim eto njega. Dapače, stalno ponavljanje stereotipa o ravnopravnosti žena u našem društvu je kao laž koja beskrajnim ponavljanjem postaje nekakav surogat istine.
Da su žene, kao što to olako ocjenjuje ovaj kandidat za gradonačelnika Vukovara, ravnopravne u našem društvu, imale bi jednaku plaću za isti posao kakvu dobivaju muškarci.
Ne bi kao značajno akademski obrazovanije od muškaraca u našem društvu i to u velikim postotcima, za šefove imale slabije obrazovane muškarce.
Šanse i mogućnosti bile bi im jednake onima koje imaju muškarci, posebice da dospiju na mjesta gdje se odlučuje za javno dobro.
Imale bi u Vladi RH devet ili deset ministrica, a ne tri i svakako bi koja od tih “ravnopravnih” žena bila direktorica vukovarskog Komunalca, a DP-ov kandidat za gradonačelnika npr.njezin zamjenik, itd.itd.
Da su ravnopravne.
Pošto je mlad i cijeli je život pred njim za naučit zašto je za jednog političara koji bi da vlada, iznimno važno shvatit da jezik ne smije biti brži od pameti, dobiva jednom po tintari i to drvenom drškom od tave. Tonk! Tri prikupljena tonka nose jedan dong.
Slijedi još jedan koji nabraja koliko su žene nesebične kada doprinose našem društvu i našim obiteljima, a doprinose i na radnim mjestima, veli taj, gdje su priznate i dokazane kao velika snaga.
“Iako ih često nazivamo nježnijim spolom, svi smo mi itekako svjesni snage naših žena i da u trenucima kada treba zapeti, mi muškarci se možemo u potpunosti osloniti na njih”, poručio je tajnik vukovarskog HDZ-a dijeleći već neko cvijeće prolaznicama.
U pravu je. Zapinju žene za mnoge muškarce koji se na njih oslanjaju i drže k’o pijani plota. To nije stereotip nego povijesna istina.
Dvije tave u tintaru jer podržava i javno širi stereotip po kojemu su žene priznate na poslu. Nisu. Uglavnom su manje plaćene od muškaraca, tri puta se više moraju dokazivati nego oni, većina ih radi slabije plaćene poslove u uslužnim djelatnostima, često prekarne, trgovina i industrija odjeće počiva i bogati se isključivo na izrabljivanju ženskog rada i tajnik lupa eto da nešto kaže kad već mora povodom Međunarodnog dana žena. Taj se dan obilježava upravo u spomen na krvavu žensku borbu da si osiguraju bolje uvjete rada, pravo glasa i jednake mogućnosti, a ne zato jer su “nježniji spol” i “naslon” muškarcima.
PATRONIZIRANJE
Tri tave ravno u tintaru idu zamjeniku župana koji obnaša dužnost župana u našoj županiji.
(Ima li netko u ovoj državi da skrati taj nakaradni naziv političke funkcije sklepan isključivo da prikrije gorku istinu kako je jedan ministar sudjelovao u prometnoj nesreći sa smrtnim ishodom, a jedan se župan u više navrata pijan zabijao u druge aute, ograde i sl.?)
Dakle, taj je zamjenik župana koji obnaša bla, bla, bla, povodom Međunarodnog dana žena uručio ruže svim zaposlenicama županije, rekavši:
“Zahvaljujem se svim ženama koje svojim radom, trudom i ljubavlju oblikuju ovaj svijet. Uvijek ste bile i ostale temelj društva, inspiracija i motivacija. Hvala što ovaj svijet činite ljepšim mjestom, a ove ruže neka budu svojevrsni simbol vaše snage i ljepote. Izreka kaže, da nema žena, dijamant bi bio običan kamen. Od srca Vam čestitam Međunarodni dan žena. Hvala što postojite!”
Znači, ona od kamena osmisli i napravi dijamant, a on njoj turi ružu u ruke, potapše je po ramenu da je snažna, lijepa i svakako temelj društva, a o inspiraciji, motivaciji i oblikovanju svijeta da se i ne govori. Još joj, s pozicije političke moći, i zahvaljuje što postoji. Jer ona naravno od silnog posla kući ne stigne biti ni zamjenica župana koja obnaša dužnost župana, a kamoli županica, pa mora on. Njoj ni tisuću eura, a njemu nekoliko. Eto, hvala joj.
Daj ti njoj, majstore isprazne poetike, ono što joj povijesno i civilizacijski pripada, a ružu ostavi sebi.
Gradonačelnik Vukovara se za Međunarodni dan žena dosjetio žene potražit, gdje drugdje nego “naravno” na tržnici. Tamo uvijek ima žena. Da ih je tražio na gornjim dijelovima kandidacijskih lista za izbore većine političkih stranaka, naletio bi tu i tamo na pokoju.
Dok su one teglile cekere po pijacu i cjenkale se s prodavačima da uštede koji euro i tako doprinesu kućnom budžetu jer su marljive, odgovorne i trebaju malom nove tenisice, a muževi im po birtijama bistrili dnevnu politiku, gradonačelnik ih je sačekivao i uručivao im po ružu.
Pri tome je izjavio da “trebamo biti zadovoljni ulogom žena i ne bismo trebali raditi nekakvu plastičnu tendenciju o ravnopravnosti jer u smislu onoga što žena predstavlja, čini, može i treba, moramo uvažavati realnosti života i afinitete žena, a nikako nametati uloge superheroja. Ne smijemo nametati ženama da istodobno moraju biti i super majke i odlične kolegice i super snažne, apsolutno sam za jedan smireniji način pogleda na ulogu žene i smatram da je potrebno svakog dana svojim gestama uvažiti svaku ženu sukladno njezinoj situaciji i potrebama”.
Što znači da bismo trebali biti zadovoljni ulogom žena? On je kao muškarac u Hrvatskoj zadovoljan ulogom žena pa trebamo biti i mi ostali, a žene pogotovo? I što su zaboga plastične tendencije o ravnopravnosti? Ove koje hoće bit ravnopravne neka budu, a ove što neće neka ostanu uz šporet jer to su realnosti života i afiniteti žena?
Ma dvije tave u tintaru. Zbog patronizirajućeg bulažnjenja političara koji obnaša vlast i u državi, o tome što je uloga žena, a što ravnopravnost.
PRIMJERI DONEKLE DOBRE POLITIČKE PRAKSE
Vinkovački je gradonačelnik i predsjednik vukovarsko-srijemskog HDZ-a povodom Dana žena, uz sve ostalo što muškarci inače poručuju ženama u toj prilici, ujedno na njih i apelirao neka se potrude svih 365 dana u godini cijeniti ono što rade žene.
Inače, od prvobitne zajednice na ovamo takve apele upućuju uglavnom žene. Sad ćemo vidjeti hoće li ga makar ova njegova muškadija iz stranke poslušat, odazvat se apelu i promijeniti tijek povijesti.
“Ja sam uvek na strani i za prava žena, za koja se moramo boriti zajedno”, rekao je predsjednik vukovarskog SDP-a dijeleći karanfile. Dodao je i crticu o neophodnosti političke kulture, pa čak i njenog uvođenja u obrazovni sistem.
Da je izgovorio i koju o neophodnosti slanja u zatvor obiteljskih nasilnika, dobio bi šniclu u tavi. Ali nije. Ni on ni svi gore spomenuti. O tome u nastavku.
PRIMJERI UŽASNE POLITIČKE PRAKSE
Žene u Hrvatskoj, Europi i svijetu muškarci svih fela, vjera, rasa i stupnjeva obrazovanja tuku i ubijaju jednako. Nasilje nad ženama i u obitelji jedan je od glavnih društvenih problema jer nasilje neprestano generira novo nasilje. U Hrvatskoj svake godine zbog rodno uvjetovanog nasilja smrtno strada minimum 12 žena, prošle godine čak 18.
Ženski je spol podzastupljen u svemu.
O ovome govore svakodnevno žene i poneki muškarci.
Muškarci političari kod nas o tome ne govore, a ako baš moraju odgovarati na neka pitanja razmeću se floskulama i zadovoljavaju formu. Svi su odreda protiv nasilja nad ženama dakako, osim na Međunarodni dan žena jer tada dijele cvijeće pa ne žele misliti na ružne stvari nego samo na to koliko su žene, majke i kraljice lijepe, nježne, brižne, nesebične i oslonac muškima.
Po dodatna tava u tintaru svima spomenutima jer nisu jučer imali muda reć da za nasilje nad ženama, a pogotovo za nasilje u obitelji opravdanja nema. Ili ih naprosto nije briga. Od takve političke prakse gore i užasnije nema.
Autor: Miljenko Šojić
(Satirični, ironični i parodični stavovi u ovom tekstu ne predstavljaju mišljenje uredništva portala)
