Mladost i ljepota Slavonije – zlata vrijedan podsjetnik na tradicijske običaje i bogatstva iz šokačkih kobilaša

Foto: Glas Slavonije- Gordan Panić

Manifestacija tradicijske kulture Mladost i ljepota Slavonije jedna je od najstarijih priredbi toga tipa u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Održava se već 57 godina i to u vrijeme pred korizmu kao jedna od zadnjih priredbi veselog šokačkog izričaja i ozračaja pjesme i plesa uz tamburicu prije nego započne vrijeme tihe, preduskrsne pokorničke pripreme.

„Velika je čast već 57. godinu priređivati ovu manifestaciju. Naši stari su to utemeljili, između ostalog i moj otac. S još većim ponosom naslijedili smo ih i nadamo se da su svi uživali u cijeloj priči. Naša priredba je i edukativnog karaktera, sudionici i natjecatelji pričaju na pozornici o onome što su spremili”, kaže predsjednica Organizacijskog odbora manifestacije i Kulturno-umjetničkog društva Šokadija iz Starih Mikanovaca, Anica Lekić.

Foto: VSŽ

Prva Mladost i ljepota Slavonije održana je 1968. godine, a Kulturno-umjetničko društvo Šokadija koje je od prve godine organizator manifestacije, 1967. godine. „Ovo kulturno umjetničko društvo formirano je prije desetak dana, ali praktično djeluje već više mjeseci. Poticaj je bio nastup na Vinkovačkim jesenima prošle godine, kada su se u okviru ovih priprema okupili mještani sela da pripreme narodni običaj Čijalo. Motiv je bio nastup na Vinkovačkim jesenima, a rezultat još jedno kulturno-umjetničko društvo. Sekcija za kulturno-zabavni rad mjesne organizacije Socijalističkog saveza u Starim Mikanovcima iskoristila je aktivnost preko trideset mještana ovog sela za spomenute Vinkovačke jeseni i pristupila organizacionim i programskim pripremama za tako davno planirano formiranje kulturno-umjetničkog društva. Kulturno -umjetničko društvo Šokadija, kako su ga nazvali na osnivačkoj skupštini, sada ima folklornu sekciju, narodni orkestar za koji su nabavljeni novi instrumenti i pjevače narodnih pjesama. U planu je da već uskoro bude formirana i dramska sekcija”, pisale su vinkovačke Novosti u broju novina koje su izašle 9. veljače 1968. godine o početku djelovanja staromikanovačke Šokadije ne donoseći međutim, niti slova o samoj manifestaciji, osim što je u broju od 8. ožujka objavljena tek fotografija tri najljepše djevojke uz navode kako je prosudbena komisija imala dosta muke kako bi izabrala najljepše.

Foto: Novosti

Novinsko izvješće iz 1969. godine već je bilo puno iscrpnije te se tako može saznati da je manifestacija pod imenom Mladost i ljepota Slavonije održana uz sudjelovanje čak pedeset djevojaka i žena među kojima su se birale one u najljepšoj narodnoj nošnji, a koje su kao nagradu dobivale mogućnost da svoj kraj predstavljaju na izboru na za najljepšu Slavonku u narodnoj nošnji koja se birala na Đakovačkim vezovima. Kako je ostalo zapisano, priredbu je pratilo nekoliko stotina gledatelja. „Bilo je to bogatstvo materijala, vezova i boja, a bilo je i pravog bogatstva. Kad kažem pravog, mislimo na zlato. Prema grubim procjenama ljepotice su u kosi, oko vrata i nošnjama imale dukate u vrijednosti od blizu 50.000 dinara. Ipak, nije to najveća vrijednost. Vrijednost je u tome što se na ovaj način pokušava od zaborava spasiti nošnju koja više danas u selima ne egzistira, već se samo tu i tamo čuva na dnu škrinje. Stručni žiri sastavljen od predstavnika iz Zagreba, Đakova, Vinkovaca i Starih Mikanovaca imao je puno posla, jer su sve nošnje bile lijepe, a trebalo je izabrati najljepše koje će, kako smo već rekli, biti predstavljene na Đakovačkim vezovima. Publika i žiri nošnje su gledali preko dva sata da bi na kraju bile proglašene tri najljepše Mikanovčanke i tri najljepše iz ovog dijela Slavonije. Evo i ocjene žirija: Dubravka Radičević osvojila je prvo mjesto i titulu najljepše u ovom dijelu Slavonije, a obzirom da je iz Starih Mikanovaca i naslov najljepše Mikanovčanke. Na drugo mjesto plasirala se Marija Paušak iz Retkovaca, a na treće Ruža Pajić iz Ivankova. Za najljepšu Mikanovčanku već smo naveli, proglašena je Dubravka Radičević, drugo mjesto je pripalo Janji Mitrović, a treće Anici Vuksanović. Sve učesnice na ovom takmičenju dobile su prigodne poklone, a šampionka i posebne poklone nekih vinkovačkih radnih organizacija, kao i turističkih društava Vinkovaca i Đakova. Muzički dio ove priredbe izveli su članovi Omladinskog kulturno-umjetničkog društva Šokadija iz Starih Mikanovaca”.

Već dogodine priredba je pobudila još veće zanimanje, a u prosudbenoj komisiji su sjedili „prof. Zdenka Lehner, kustos etnografskog muzeja u Zagrebu, naš poznati folklorist i kulturni radnik iz Đakova dr. Benčević, zatim profesor Dionizije Švagelj i poznata solistkinja slavonskih i varošklh pjesama Vera Svoboda, koja je nastupila i u programu ove priredbe, uz Acu Džigonovića, te učesnike iz Mikanovaca”.

Po pisanju Novosti, Revija snaša i djevojaka u Starim Mikanovcima te je godine bila “sigurno veoma prijatan doživljaj, kojemu su u prvom redu pridonijele djevojke i snaše, koje su se s mnogo truda i veoma ozbiljno pripremale za ovaj nastup, da bi na njemu pokazale svoju ljepotu, gracioznost, ljupkost, te nadasve bogatstvo i ljepotu na daleko poznate slavonske nošnje. Žiri – kako je na kraju rekao dr. Benčević – imao je dosta posla, jer je prikazano zaista mnogo veoma lijepih i autentičnih nošnji, pa se bilo teško opredijeliti za najbolje i najljepše. Ipak, na kraju dosta dugog vijećanja za najljepšu je proglašena uistinu ljupka Danica Botica iz Tmjanskih Puta, koja je brojnu publiku oduševila i svojom ljepotom, i svojim ljupkim gotovo djetinjim nastupom, a i svojom izvanredno lijepom, izvornom narodnom nošnjom, čiju su ljepotu i vrijednost mogli osjetiti čak i laici. Za njene pratilje proglašene su Mira Ratković iz Vođinaca i Reza Kokanović iz Gundinaca. Za najljepšu snašu (odnosno nošnju koju nose snaše, a koje se razlikuju od djevojačkih nošnji) proglašena je Marica Vrbljančević iz Zadubravlja. Izvan konkurencije, za najljepšu Mikanovčanku proglašena je Anica Vuksanović, dok su još pohvaljene nošnje Marice Perković iz Retkovaca i Marice Baličević iz Andrijaševaca. Sve u svemu, kako smo već i naprijed naveli, bila je to na svoj način ugodna i uspjela priredba, kako zbog ljepote narodnog blaga i naših seoskih djevojaka i snaša koju su nam prikazale, tako i zbog svega onoga što je u smislu raspoloženja unijela, i među svoje učesnike i među mještane Starih Mikanovaca, koji su ovu priredbu s nestrpljenjem očekivali i sa zadovoljstvom primili”.

Foto: Đuro Karalić

Vrijednost staromikanovačke priredbe prepoznata je od samih početaka te su Vinkovačke jeseni, koje su osnovane 1966. godine započinjale godinama berbom jabuka koje su borinačkih stabala ubrale upravo najljepše djevojke i snaše izabrane na priredbi u Starim Mikanovcima. Nažalost, već cijeli niz godina nema više toga običaja, a bilo bi lijepo kada bi se vratio. Barem kao svojevrsna nagrada svima onima koji su izdržali njegujući i Vinkovačke jeseni i Mladost i ljepotu Slavonije.

A u 57 godina, uz poneko očekivano pokleknuće uslijed svega onoga što je znalo kroz desetljeća snaći ovaj naš slavonski kraj, upravo je ljubav Mikanovčana i privrženost brojnih naraštaja i članova Kulturno-umjetničkog društva Šokadija i održalo Mladost i ljepotu Slavonije, koja doživljava „drugo proljeće” i odupire se svim trendovima koje nameće opća globalizacija i pokušaj svođenja svega na instant razinu oslobođenu svakoga iole, zahtjevnijeg sadržaja. I ne samo da se odupire već i postaje uzor mnogima te se tako može reći kako su upravo na tradiciji Mladosti i ljepote Slavonije nastale i brojne druge slične priredbe u Vukovarsko-srijemskoj županiji, kao što su Zimsko spremanje u Antinu i izbor Šokačke kraljice u Tordincima.

Po mišljenju stručne suradnice manifestacije i članice Prosudbene komisije, mr.sc. Ljubice Gligorević, održavati Mladost i ljepotu Slavonije i Reviju djevojaka, snaša i momaka u narodnim nošnjama kontinuirano više od pola stoljeća na kojima je početnih godina bilo i po 40 do 50 sudionika, kasnije do 30, govori kako je u ovom razdoblju u Starim Mikanovcima preko tisuću i četiri stotine sudionika iz svih krajeva Slavonije i Srijema – scenski predstavilo i govorilo o nebrojenim inačicama svagdanjih, radnih narodnih nošnji, adventskih i korizmenih do onih svečanih i najsvečanijih odijevanih u povodu najvećih blagdana Uskrsa i Božića, za velike svece, svadbe, crkvene godove i druge značajne događaje iz tradicijskoga života. „Time su predstavljeni različiti ženski i muški dobni likovi, životne prigode i situacije te brojni i raznoliki pridruženi uporabni i ukrasni predmeti. Govorilo se pripadajućim dijalektom i akcentuacijom svojega mjesta, arhaičnim hrvatskim staro štokavskim ikavskim i ekavskim govorom slavonskog dijalekta, a nerijetko se i zapjevalo, zasviralo i zaplesalo. Djevojke, snaše i momci uvijek su bili najbolji predstavnici svojih sredina, predstavljajući mladost i ljepotu, na način kako je to bilo u prošlosti življenja tradicijske kulture, a sada je uspješno rekonstruirajući. Uvijek su istinski držali do tradicijskoga ruha i s ponosom i ljubavlju ga nosili i predstavljali”, izjavila je jednom prigodom ova cijenjena etnologinja.

Foto: VSŽ

Inače, propozicije natjecanja kažu kako sudionici predstavljaju slavonsko-srijemski tip nošnje svog mjesta iz pet slavonskih županija te Sisačko-moslavačka županije, odnosno istočnog dijela te županije koji pripada slavonskom kraju. Na samoj reviji sudjeluju djevojke (cure koje se nisu udavale), snaše (udane i rastavljene žene te udovice) te momci (neoženjeni muškarci). Sudionici revije ne moraju posjedovati nošnju koju će prikazati, ali moraju navesti vlasnika nošnje i pojedinih dijelova nošnje. Inače, gleda se svaki detalj pa je tako djevojke i snaše smiju biti našminkane, ali da je to u suglasju s prošlošću njihova mjesta.

Kod samog ocjenjivanja gleda se i stilska skladnost tradicijskog ruha i češljanja te nakita/pokrivala glave i obuće. Poznavanje tradicijskog očitovanja mjesta iz kojeg dolaze uz poželjno predstavljanje dijalektom mjesta iz kojeg dolaze je drugi kriterij, dok se za treću ocjenu vrednuje kvaliteta nastupa i opći dojam kako na generalnoj probi tako i na samom nastupu u dvorani.

Mladost i ljepota Slavonije 1994. godine uvrštena je među četiri najvažnije tradicijske manifestacije Vukovarsko-srijemske županije (Vinkovačke jeseni, Šokačko sijelo, Konji bijelci). Osnovni motiv i cilj organizatora manifestacije jeste njegovanje i promidžba kulturne baštine, čuvanje narodnih nošnji i običaja, te izravna edukacija posjetitelja o vrijednostima tradicijske kulture Slavonije i hrvatskog naroda.

Video: Šokački portal

Tekst: Đuro Karalić