OPG Miluške Besek iz Vrbanje ratarskom i povrtlarskom proizvodnjom bavi se od 1996. godine, i to u početku ponajprije ratarskim kulturama, a onda, kako je je vrijeme protjecalo i stjecalo se iskustvo, Besekovi su polagano prešli i na povrtlarske kulture. “Bile su standardne ratarske kulture kukuruz, pšenica, šečerna repa i soja, a uvijek sam imala bar jedno dva hektara i nečega drugog. Počela sam sa duhanom, a onda sam ubacivala lubenicu, papriku, pa izbacivala sukladno potrebama tržišta. Sada sam na tikvi butternut i hokaido, a uveli smo i proteinski bob, a i dalje ostajem pri ostalim, već ustaljenim kulturama”, priča Miluška Besek.
U proizvodnju povrtlarskih kultura ušla je, kako navodi, zbog činjenice da je riječ o visokodohodovnim kulturama.
“Pšenica je, poznato je, niskodohodovna kultura dok povrtlarstvo donosi veću zaradu na manjoj površini. Međutim, u povrtlarstvu se više naradite, a i prodaja ovisi o puno čimbenika. Tako da, teško je reći, što je bolje. Zato ja volim kombinirati i jedno i drugo, pa ako nešto podbaci, drugo nešto neće”, pojašnjava dodajući kako su u radu na OPG-u angažirani uglavnom ona i suprug dok sezonce, kao i ostale članovi obitelji, uposle u vrijeme berbe.
“Prošle godine smo zaposlili jednog radnika koji nam pomaže. Išla sam na mjeru za šečernu repu 4.1.1. i zaposlili smo tog radnika koji nam je neophodan”, kaže dodajući kako su iz te EU mjere uložili i u sustav navodnjavanja. “To je za sada jedina mjera koju smo koristili iz EU fondova, a vidjet ćemo hoće li biti još koja. S ovom smo zadovoljni”, zaključuje.
OPG Miluške Besek obrađuje 70 hektara poljoprivrednog zemljišta na području Vrbanje. “Moglo bi biti bolje i davno se ovo u Hrvatskoj trebalo razviti u puno jaču priču. Međutim, nepoštena trgovina i nebriga za domaćeg proizvođača je puno toga upropastila. S jedne strane, državne institucije i agencije ti pomažu i nagovaraju te da investiraš, a s druge to tako ne stoji na tržištu. Plasman poljoprivrednih proizvoda je najveći problem. Već godinama radimo stoga isključivo samo na ugovor jer se ne isplati proizvesti, pa tražiti kupca”, kaže dodajući kako njezin OPG surađuje i s vukovarsko-srijemskim Agro-klasterom koji su 2017. osnovali Vukovarsko-srijemska županija, općine Cerna, Vrbanja, Drenovci, Lovas i Stari Jankovci, osječki nekadašnji Poljoprivredni fakultet, a sadašnji Fakultet agrobiotehničkih znanosti i Zadruga za proizvodnju voća i povrća “Vinkovačka šparoga” upravo s ciljem pomoći ovdašnjim poljoprivrednim proizvođačima u plasmanu domaćih proizvoda.
“Pozitivna je to priča i trebalo bi je razvijati još više. Dosta se priča o prodaji na kućnom pragu proizvođača, a za mene kao proizvođača, najbolje bi bilo kada bi bila prodaja na kućnom pragu kupca ili da kupci malo više razmišljaju kada idu u trgovačke lance i pogledaju čiji proizvod kupuju. Moramo kupovati naše, domaće jer ukoliko to ne prepoznamo, ugasit ćemo i ovo malo domaće proizvodnje, a tada ćemo, bojim se, kupovati po puno većoj cijeni. Mlijeko je sada u Bugarskoj dva eura jer su oni uništili vlastitu proizvodnju i sada su prisiljeni kupovati strano, puno skuplje mlijeko”, priča Miluška Besek napominjući kako se na policama trgovačkih lanaca nađe proizvoda OPG-ova, ali u skromnim količinama, a i da dođete do tih polica treba istrpijeti puno pregovora i ucjena i dok se svi namire ode cijena u nebo i onda kažu vaš proizvod je skup. “Je, ali ne zbog nas”, priča ova poljoprivrednica čiji poljoprivredni proizvodi su sve traženiji među kupcima, posebice začinska paprika i bučino ulje za koje je OPG Miluške Besek ove godine na 10. izložbi bučinih ulja u Hrvatskoj osvojio srebrnu medalju.
“Ponosna sam, dakako na sve ono što smo postigli, ali mogli bi još i bolje kada bi bilo više razumijevanja agrara od strane države i što poljoprivreda znači za svaku državu, a posebice Hrvatsku”, poručuje Miluška Besek nadajući se kako bi to vrijeme, uz malo sreće, i moglo uskoro doći, ali, kako kaže, o tom, potom…
