Kineski zid jedan je od sedam svjetskih čuda svijeta, a samim tim i građevina koja se ubraja među najmonumentalnije građevine ikada građene i sagrađene na Zemlji. Ova građevina zapravo predstavlja skupinu obrambenih zidova s tornjevima u sjevernoj Kini. Prema službenim podacima svi zidovi zajedno dugački su 8.851,8 kilometara što ih obujmom i masom čini najvećom građevinom na svijetu. Zid se sastoji od više međusobno povezanih ili nepovezanih dijelova različite starosti i načina gradnje. Pretpostavlja se i kako je zid vjerojatno prvobitno bio i duži te da je nekada sezao i do pustinje Lop Nor koja se nalazi oko 500 kilometara dalje. Prva njegova granična utvrđenja, koja podsjećaju na zid, nastala su u drugoj polovici 5. stoljeća prije Krista i to u razdoblju ratovanja između zaraćenih carstava, a zbog zaštite jednih od drugih. Ovi pojedinačni odjeljci zidova rađeni su od obrađene gline koju su zbog veće izdržljivosti miješali sa slamom. U doba prvog kineskog cara 300.000 vojnika i 500.000 seljaka osuđeno je na prisilni rad na izgradnji Velikog kineskog zida, a u kasnijim razdobljima oko 1.8 milijuna seljaka povremeno je radilo uz teške kažnjenike. Stotine tisuća nisu preživjeli, a mnogi su leševi zazidani u Zid. Prema naredbi prvoga cara ujedinjene kine Čin Ši Huangdija, 214 godine prije Krista, nakon ekspanzije preko Žute rijeke započinje gradnja zaštitnih zidova za obranu od naroda sa sjevera. Gradnja zida započela je na sjevernoj granici carstva s oko 300.000 radnika i nepoznatim brojem političkih zatvorenika. Zbog nedostatka gline, građen je slaganjem ploča prirodnog kamena. Danas poznati oblik Kineski zid je dobio u vrijeme dinastije Ming kada je bila zadnja velika faza gradnje. Naime, 1493. godine počela je gradnja Ming zida i to radi zaštite od Mongola ali i zbog bolje kontrole trgovine. Gradnja je nastavljena različitim intenzitetom sve do 17. stoljeća. Putanja zida slijedi linije brdskih grebena, što je naročito zahtjevna i skupa gradnja. Za izgradnju zida uglavnom je korišten kamen, a vezivni materijal pravljen je od vapna i ljepljive riže. Udaljenost promatračkih kula, koje su integrirane u zid, od kojih je većina visoka 12,2 metara, nije bila duža od dvostrukog dometa strijele. Na taj način ni jedan dio zida nije ostao neobranjen. U svakoj od oko 25.000 tisuća kula mogla se smjestiti manja vojna postrojba koja je mogla biti opremljena zalihama dovoljnim da se izdrži četveromjesečna opsada, a oko 15.000 signalnih tornjeva osiguravali su vezu s glavnim gradom. Prosječna visina zida iznosi oko 16 metara, a širina od 5 do 8 metara. Kineski zid je danas jedna od glavnih turističkih atrakcija Kine. Od 1970. godine zid je moguće i turistički posjetiti, a prema podacima iz Kine godišnje ga obiđe preko 10 milijuna turista.
IVAN MATIĆ
