Honorarce porezna reforma gura na rub egzistencije

Novinari i umjetnici koji žive isključivo od svojih honorara smatraju da su sadašnjim prijedlogom porezne reforme zakinuti i pokušavaju se izboriti za promjene. Kako je došlo do te situacije i može li se promijeniti?

„Novinari honorarci već su gurnuti na marginu društva, a novom poreznom reformom, bit će gurnuti još niže”, upozorava Sanja Despot, jedna od novinarki koja živi isključivo od svog honorara.

Ona je ozbiljna novinarka koja bilježi 18 godina radnog staža u poznatim medijima – dugo godina je radila u Večernjem listu a onda u tjedniku Forum, gdje je i ostala bez stalnog posla, jer je tjednik ukinut, a cijela redakcija postala „tehnološki višak”. Od 2013. živi isključivo od honorara, najviše objavljuje u neprofitnim medijima, posebno na portalu Forum.tm, te Faktografu. A to znači da su joj primanja u pravilu nepredvidljiva, da ne zna na koliko sredstava koji mjesec može računati. Da nema bolovanja, niti godišnjeg odmora. Sanja je u grupi novinara-honoraraca koji kroz HND (Hrvatsko novinarsko društvo) upravo pokušavaju utjecati na vodeće ljude u Vladi da se pokuša spriječiti udar na honorarce.

„Možemo reći da su u reformi novinari honorarci prošli najgore jer nitko od novinara honoraraca ne zarađuje mnogo. To su najčešće osobe koje dobivaju tako male honorare da se niti ne mogu uplaćivati mirovinsko. Sve odlazi na puko preživljavanje.“, objašnjava Despot.

Tu grupaciju čine mladi novinari, početnici ali i iskusni novinari, koji zadnjih godina u Hrvatskoj masovno postaju tehnološki višak, što zbog stvarne racionalizacije u poslovanju ali i zbog dealova izdavača s političkim i ekonomskim centrima moći koji odlučuju koji su novinari poželjni a koji nisu.

Što kažu brojke?

Sanja Despot je izračunala: Ako je 7700 kn prosječna bruto plaća u Hrvatskoj, honorarac koji bi dosegao taj iznos sada dobiva 6.600 kn neto, a ako prođe ovaj model porezne reforme, dobit će 900 kn manje. Despot upozorava da ne treba zaboraviti da honorarci rade isključivo na svojim sredstvima za rad, da mnogo od tog honorara ode na troškove interneta, telefona, na prijevoz. Sve ono što osobama u radnom odnosu pokriva poslodavac, to honorarci moraju sami. „Ovaj je iznos samo ilustrativan. Većina novinara-honoraraca niti ne dosegne taj bruto u mjesecu!“

To su novinari koji su gurnuti da svoje preživljavanje osiguravaju kroz ono što je dosadašnji porezni sustav smatrao „drugim dohotkom“. Metaforički rečeno, oni koji nisu u mogućnosti ostvariti prvi, pravi dohodak, gurnuti su u drugi dohodak, koji bi trebao biti dodatni, ali je njima – jedan jedini.

Problem je da je ta cijela grupacija ljudi koja živi isključivo od (malih) honorara ostala nevidljiva kreatorima reforme. Da ih se nitko nije sjetio niti ih zapazio. Kreatori reforme su drugi dohodak gledali isključivo kao ono što dijelu populacije doista i jest: a to je dodatni dohodak, fuš, nešto ekstra. I oni nisu htjeli da to drugo, ekstra, ostane povoljnije oporezivano.

Stav kreatora reforme

Tijekom predstavljanja porezne reforme u Saboru ministar financija Zdravko Marić ovako je predstavio taj zahvat: „Najveća je korekcija ta da će se sustav oporezivanja drugog dohotka pravednije oporezivati. Ukidaju se iznimke za plaćanje doprinosa, no za sve se snižava ukupna obveza doprinosa.” Dr. Marija Zuber, poznata porezna stručnjakinja, jedna od članica stručne grupe koja je pripremala poreznu reformu,obrazložila je, u izjavi za Deutsche Welle, ovakvo rješenje time što se Hrvatska godinama susretala s „bijegom“ u drugi dohodak, odnosno, sve je više građana zbog povoljnijeg oporezivanja primalo dohodak kroz razne oblike honorara a sve manje kroz plaće u radnom odnosu:

U Hrvatskoj primici od drugog dohotka od 2003. godine podliježu plaćanju obveznih doprinosa. Tijekom proteklih godina u nekoliko su navrata propisivana oslobođenja za neke primitke i/ili za neke porezne obveznike, tako da se malo-po malo širio krug onih koji su oslobođeni doprinosa. Kako teret doprinosa nije mali, 20% za mirovinsko i 15% za zdravstveno, tj. ukupno 35%, doveli smo se u situaciju da je jednima teret javnih davanja silno prevelik, a drugi uopće nemaju taj teret jer su u potpunosti oslobođeni obveze doprinosa. Velika razlika u fiskalnom opterećenju rezultirala je „bijegom“ primitaka u one vrste koje su oslobođene doprinosa. Namjera radne grupe, kaže dr. Zuber, bila je „ravnomjernije rasporediti teret tih obveza i povećati horizontalnu pravednost”.

„Stoga smo predložili da se ukinu sada važeća oslobođenja za autorske honorare, honorare za umjetnička djela i  zarade umirovljenika, te da se svim primateljima drugog dohotka snize stope obveznih doprinosa na 50% dosadašnjih.”, objašnjava naša sugovornica.

Povećao bi se broj osoba koje plaćaju doprinose, širi se osnovica na koju ih treba platiti, a to omogućava snižavanje stopa za sve primitke od drugog dohotka. Dakle, željeli smo smanjiti sada prisutne nejednakosti u fiskalnom opterećenju poreznih obveznika koji ostvaruju zarade izvan radnog odnosa odnosno izvan registrirane samostalne djelatnosti. Doprinosi su sve sličniji porezu na dohodak i obveznici ih plaćaju i doživljavaju kao porezni teret. Ovim se prijedlogom samo ublažavaju razlike u fiskalnom opterećenju fizičkih osoba koje ostvaruju zarade iz istog izvora dohotka.

Zakonodavac koji je želio doskočiti trendu da se umjesto „prvog“ dohotka sve više isplaćuje drugog, koji je bio povoljnije oporezivan, nije naravno mislio na one kojima taj drugi dohodak nije ništa ekstra, nije ništa dodatno, nego je jedan jedini dohodak. Što i ne čudi: to je masa građana koja je posve nevidljiva i nema je niti u jednoj statistici.

Na upit Poreznoj upravi koliko je osoba 2015. živjelo isključivo od „drugog“ dohotka, dakle, koliko je osoba u Hrvatskoj živjelo isključivo od honorara, stiže odgovor da takvih evidencija nema. Zna se da je ukupno prošle godine 361.968 građana ostvario drugi dohodak koji im je bio jedini ili dodatni izvor prihoda, a zaradili su ukupno 3.759 milijardi kuna bruto. Nakon oporezivanja ostalo im je oko 2,67 milijardi kuna. Ali ne zna se koliko je u tim ukupnim brojkama onih kojima je drugi dohodak postao jedini.

Marginalizirani i nevidljivi

U HND-u nemaju podataka koliko je novinara-honoraraca koji isključivo žive od honorara, ali smatraju da se može govoriti o nekoliko stotina slučajeva. Saša Leković, predsjednik HND-a,  upozorava da ovim problemom nisu obuhvaćeni samo novinari, nego i lektori, prevoditelj, i mnogo drugi djelatnici u medijskom biznisu. A tome treba dodati i nepoznatu brojku umjetnika, kulturnjaka, koji žive isključivo od honorara.

„Preostaje nam jedino pritisak. Pokušavamo poslati poruku prema Vladi, da se osvijesti taj problem”, govori Sanja Despot. „Bili smo kod ministrice kulture, Nine Obuljen Korinžek, i ona je pokazala stanovito razumijevanje, te savjetovala da se kroz stručne udruge i sindikate uobliče konkretni prijedlozi rješenja.“, objašnjava Despot.

Konkretno predlažu da se osobe koje godišnje zarade honorara do 100 tisuća kuna izuzmu iz ovog modela oporezivanja, organiziraju skupove u HND-u, te pokušavaju spasiti, u suradnji s kolegama umjetnicima koji su se organizirali preko Hrvatskog klastera konkurentnosti kreativnih i kulturnih industrija, egzistenciju mnogih „nevidljivih” honoraraca.

Drugo je pitanje stigne li se išta još učiniti s obzirom na žurne rokove za donošenje porezne reforme. Što kaže jedna od kreatorica, dr. Zuber? „Mogu se iznaći socijalni, politički ili drugi razlozi da se prijedlog ne usvoji, ali ekonomskih argumenata nema. Sve ovisi o odluci onih koji donose zakone – žele li doista graditi horizontalno pravedniji porezni sustav ili to ostaje samo načelo. Mi smo kao struka  ukazali na nelogičnosti sadašnjeg sustava i ukazali na ekonomski poželjan smjer promjena.”

Ovo je dakle još jedna moguća korekcija porezne reforme oko koje bi presudu trebala donijeti politika. Nevidljivi, oni koji životare samo od honorara, sada su se našli u borbi, da ne bi izgubili još nekoliko stotina kuna.

Hoće li politika osvijestiti da ih je ona gurnula u tu zonu? Da političari kod proglašenja „pravednog” skrajanja poreznog modela trebaju razmotriti i preuzeti odgovornost i za devijacije starog sustava. Pa i za činjenicu da je veliki broj djelatnika iz medijskog sektora i kulture završio u sivoj zoni životarenja od „drugog”, točnije, drugorazrednog dohotka.