Božić (deminutiv od Bog, tj. mali Bog), hrvatsko ime kršćanskog blagdana Isusova rođenja; liturgijski naziv: Dan rođenja Gospodina našega Isusa Krista, piše Hrvatska enciklopedija.
Blagdan je uveden u Rimu u VI. st. Nadnevak 25. prosinca, kao dan Isusova rođenja, zabilježen je prvi put 354. Za Rimljane je to bio dan sunca, svečani početak novoga života u prirodi, kada dani postaju duži, a sunce potiskuje tminu. Blagdan Božića brzo se raširio i u zapadnom i u istočnom kršćanstvu. Središnji je čin proslave Božića ponoćna liturgija. U sadržaju Božića istaknuta je poruka mira, važnost neznatnih i nemoćnih, kojima zvijezda dovodi na poklon najveće mudrace. Božić iskazuje vjeru da je Bog, prisutan u neznatnom i nejakom djetetu siromaha, snažniji od svih sila. Taj vjerski sadržaj blagdana i kulturološki okvir njegova kalendarskog smještaja postali su neiscrpno umjetničko nadahnuće tijekom stoljeća u svim kršćanskim narodima.
U hrvatskom folkloru uz Božić se vezuje ciklus narodnih običaja koji počinju u studenome Adventom (Došašćem), a završavaju prvih dana siječnja (Sv. Nikola, Sv. Lucija, Sv. Barbara, Badnjak, Božić, Stjepanje, Ivanje, Nevina dječica, Nova godina, Tri kralja), navodi se u Hrvatskoj enciklopediji.
