U sjećanje na velike radničke prosvjede koji su se održali u Chicagu 1. svibnja 1886. godine ovaj datum se diljem svijeta obilježava kao Međunarodni praznik rada.
Naime, 19. stoljeće obilježeno je iskorištavanjem radnika bilo riječ o djeci ili odraslima. Tog 1. svibnja 1886. na čikaškim ulicama prosvjedovalo je oko 40.000 ljudi zahtjevajući normu od 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policijskom intervencijom ubijeno je šestero, a ranjeno 50 prosvjednika. Mnogo ih je i uhićeno, a vođe su dovedene pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.
U spomen na krvoproliće u Chichagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radnički prosvjedi. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. I u Hrvatskoj praznik rada počeo se slaviti 1890. godine. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice. Zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1000 radnika naglašavali: “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.
