Vrijedi li danas što potpis ministra Milana Kujundžića?

Foto: Sonja Marinković Hoffmann

Ministar zdravstva Milan Kujundžić proteklog je tjedna otkantao sindikate zdravstvenih radnika i u smeće bacio rezultat višemjesečnih pregovora kojima se planiralo plaće u tom sektoru povećati za šest posto i  time smanjiti odljev zdravstvenjaka u inozemstvo. No to i ne bi bila neka vijest, jer pregovori sa sindikatima su povijesno puni prevrata, da Kujundžić na taj sporazum nije stavio svoj potpis. Time je pristao i zdravstvenim  radnicima poručio da imaju, ne samo njegovu, nego i potporu Vlade u svojim zahtjevima. A onda se pet minuta prije konačnog dogovora povukao. Njegov potpis Vladi Andreja Plenkovića, pokazalo se, ne vrijedi ni pol pišljiva boba! Njegova riječ više nije garancija ničega u zdravstvu, pa bi sindikati trebali odustati od novog kruga pregovora u rujnu i svoje zahtjeve uputiti direktno Plenkoviću, koji se ionako, pričalo se mjesecima, želio riješiti neučinkovitog Milana sa pozicije ministra zdravstva.

Uzalud, dakle, bolnice s blokiranim računima i ovrhama oči upiru u ministarstvo, ne bi li im kapnuo koji milijun za smanjenje duga za lijekove, jer Milan za novce mora pitati ministra financija, a on je zaključao blagajnu i otišao na godišnji. Usto je procijenio da je zdravstvo rupa bez dna i da je novac bolje upumpati u posrnulo brodogradilište 3. Maj jer su mu neki kupci rekli da su zainteresirani za kupnju naručenih brodova i kao neke buduće narudžbe. Ako i kada bude dijelio povišice biti će to po njegovim pravilima, a bolnicama preostaje da do rujna mole Boga da dobavljači ne ispune svoje prijetnje i obustave isporuku lijekova, te da im plaće namire županije.

I dok se sve puši i ruši u zdravstvu Plenković, u nedostatku HDZ-ovog kandidata, vodi predsjedničku kampanju. Mlati praznu slamu izazivajući Milanovića i Škoru i hvali se rezultatima kojima je njegova Vlada zemlju dovela na put blagostanja i gospodarskog rasta. Jednog proziva da je u svom premijerskom mandatu narodu nabio dug od 71 milijardu kuna, a drugom da se Hrvatima obraća samo putem facebooka i da se boji novinarskih pitanja. Iako Plenkovićeve tvrdnje, kada su u pitanju Milanović i Škoro, stoje teško je ne zapitati se zašto se premijer pred njima toliko dokazuje i jesu li ta dvojica postali ozbiljna prijetnja HDZ-u na predstojećim predsjedničkim izborima kada im poklanja toliko pažnje?

Bolje bi Plenkoviću bilo da vidi što se to događa s novim ministrom rada Josipom Aladrovićem. Taj novak, tek je zasjeo u fotelju, a već ima prijavu DORH-u za nezakonito poslovanje u Zavodu za mirovinsko osiguranje, te ga se po medijima proziva da je šurovao sa, sada već legendarnim prodavateljem informatičkih usluga uglednim hadezeovcima, Franjom Vargom. Onim istim likom koji je navodno za Milijana Brkića hakirao mailove kojekakvih ženskih i koji je Mamiću pomogao plasirati lažne sms ove protiv hrvatskih sudaca i ko zna što sve ne. Priča se da je Aladrović tražio Vargu da vidi tko ga je prijavio DORH-u dok je bio šef Mirovinskog osiguranja, a za uzvrat mu je sadašnji ministar trebao riješiti mirovinu. Sve to možda jest, možda nije istina, a poznajući Plenkovića ništa se neće previše oko toga tresti. Zna se već da svi njegovi ministri imaju pravo na više „pogrešaka“, a iz Vlade lete tek kada ga mediji na to prisile. 

No dobro, nije ni za očekivati da se jedan premijer uoči zasluženog godišnjeg odmora i nakon rovovskog rada na rekonstrukciji Vlade sada opet vrati na početak jer mu se i među novima možda potkrao jedan novi, korumpirani ministar. Uostalom, sada su sve oči uprte u proslavu obljetnice Oluje i Sinjsku Alku. Na tim će se događajima Plenković pojaviti sa svim svojim ministrima, pa nije zgodno da neka nova afera zasjeni slavlje. Sve mora proći savršeno, tim više što se nakon fešte očekuje Kolindina konačna objava kandidature na predstojećim izborima za Pantovčak.

Sonja Marinković Hoffmann