Na Veliku subotu Katolička crkva se spominje Isusova boravka u grobu. To je dan velike tišine i sabranosti. Euharistija se nije nikada slavila. To je aliturgijski dan (dan bez liturgije).
Na taj se dan Crkva zadržava kod Gospodinova groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje. Na Veliku subotu je karakteristično vazmeno bdijenje koje je raspoređeno je u četiri dijela: služba svijetla, služba riječi, krsna služba i euharistijska služba. Bdijenje se slavi noću i završava prije svanuća nedjelje.
Tada se vjernici okupljaju oko ognja kojeg svećenik blagoslovi. Tim se plamenom upali i uskrsna svijeća koja predstavlja samog Isusa Krista. Uskrsna svijeća kroz čitavo vazmeno vrijeme stoji kod ambona i pali se u svim zajedničkim bogoslužnim činima. Upravo tim bdjenjem vjernici započinju slaviti Uskrs.
Velika subota je po starom običaju i dan posta. No, to više nije propisano, piše dnevnik.hr.
I Pravoslavna crkva i pravoslavni vjernici obilježavaju Veliku subotu. To je dan koji je Krist proveo u Hadu pa ga vjernici provode u molitvi i tišini. Po završenoj liturgiji jede se kruh i voda (suhojedenje), piše mondo.rs.
Na taj posljednji dan Nedjelje stradanja i smrti vjernici cjelivaju plaštanicu na Kristovom grobu koja se na Veliki petak svečano iznosi pred pravoslavne oltare i krajem dana u subotu, pred slavlje Uskrsa, uz poseban ritual ophoda oko crkve unosi u oltar.
Najrašireniji naziv za dan uoči Uskrsa je Velika subota, strašna subota, zavalita subota ili dugačka subota. Svi ovi nazivi opominju na dugu Kristovu muku na raspeću i upućuju ljude da treba da učine kakvo dobro ili milosrdno djelo.
