Vatrogastvo kao obiteljski poziv

Kroz priče s vatrogascima upoznat ćete svakodnevne ljude čiji je životni poziv isprepleten s obitelji, tradicijom i dugogodišnjom predanosti vatrogastvu

Vatrogastvo se u društvu, već više od 140 godina, ukorijenilo kao neizostavan oblik društvenog organiziranja i djelovanja, a generacije brojnih obitelji izgradile su čvrstu vatrogasnu mrežu. Ova tema donosi Vam upravo takav uvid u vatrogasni svijet. Kroz priče s akterima želja nam je približiti svakodnevne ljude čiji je životni poziv isprepleten s obitelji, tradicijom i dugogodišnjom predanošću vatrogastvu. Neki od naših sugovornika dugogodišnji su aktivni članovi dobrovoljnih društava. Neki od njih upotpunili su svoje vatrogasne karijere postavši profesionalcima te ih okrunili brojnim priznanjima. S druge strane, neki su tek na početku svojeg vatrogasnog puta i možda će upravo oni biti naša budućnost.

Vatrogastvo je stil života

Ove priče vode nas kroz cijelu Hrvatsku, a prva stanica nalazi se u Premanturi, u domu Mije Smuka. Ljubav prema vatrogastvu stekao je u svom obiteljskom krugu od oca koji je bio aktivan vatrogasac tridesetak godina. Njegova kći Ana, njezin suprug Goran i unuci Emili i Antonio nastavljaju tu lijepu tradiciju. „Vatrogastvo je na neki način i stil života, a zavolio sam ga u djetinjstvu kao i većina djece. Dobrovoljni sam vatrogasac od 1979., a veoma mi je drago da smo i u mom obiteljskom krugu svi na izvjestan način vezani za vatrogastvo, točnije DVD Medulin. Kći Ana je članica DVD-a i pruža potporu, njezin suprug Goran je operativac, a tu su i unuci Emili (13) i Antonio (16) koji jako vole pranje vatrogasnih vozila, kaže Mijo Smuk.

Obitelj Blažević: svi smo zaraženi s vatrogastvom

Vatrogastvo kroz tri generacije jedne obitelji pokazuje i priča o obitelji Blažević iz Rijeke. Njihova priča počinje još 1963. godine kada se otac Sanjina Blaževića, Dane, odlučuje za karijeru u zagrebačkoj profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u Savskoj ulici. Svoj put nastavio je u JVP Grada Rijeke 1972. godine te time zacrtao put svojem sinu Sanjinu koji je nastavio taj put te je danas pomoćnik zapovjednika postrojbe za operativne poslove, instruktor za tehnička spašavanja i član županijske desantno intervencijske postrojbe. U maniri prave vatrogasne obitelji, snjegova supruga Ružica i najmlađi sin Borna članovi su DVD-a Halubjan dok je stariji sin, Matija, očev kolega u javnoj vatrogasnoj postrojbi. Potpuna predanost vatrogastvu očituje se i u hobiju Sanjina Blaževića koji je uz sve i strastveni kolekcionar predmeta vatrogasne tematike. „Da ponovno mogu birati, opet bih izabrao vatrogastvo. Nisam požalio nikada. Drago mi je da i cijela moja obitelj živi vatrogastvo, a osobito mi je drago što je to bio njihov odabir, bez nametanja. Zato sam siguran da bi i oni na vaše pitanje odgovorili isto. Jer, cijela moja obitelj zapravo boluje od iste zarazne bolesti – kronično smo zaraženi vatrogastvom“, uz osmijeh je zaključio Sanjin Blažević.

I Međumurje u vrhu po broju vatrogasnih obitelji

Još jedan takav primjer ispričali su nam i članovi obitelji Novak koja je u vatrogastvu od 1954. godine kada se Ivan Novak priključio dobrovoljnom vatrogasnom društvu Mali Mihaljevec. Dugogodišnju, uspješnu, i napose natjecateljsku karijeru, Ivan Novak okrunio je mnogim visokim vatrogasnim dužnostima. Uz sve uspjehe, ne skriva oduševljenje što je njegov sin, Damir Novak, također uspješno izgradio život unutar vatrogasnog poziva. Damir je tako kao član natjecateljske desetine MTČ-a ostvario izuzetne natjecateljske rezultate. Danas je predsjednik DVD-a Mali Mihaljevec gdje je također i mentor supruzi Blaženki koja je isto tako zapažen dionik međimurskog vatrogastva. Uz sve to, Damir je i poznati hrvatski karikaturist, a inspiraciju za svoja djela ponajviše crpi upravo iz vatrogastva.

Vatrogasci Gabeloti dio su DVD-a Supetar

Ovakav trogeneracijski primjer dolazi nam i iz Supetra na Braču u čijem dobrovoljnom vatrogasnom društvu čak ni prezimena nisu dovoljna kako bi se moglo razlikovati članove. Priča nam donosi put obitelji Dragičević koja je zbog učestalosti svojeg prezimena dobila i nadimak Gabelot. Gabeloti su dio DVD-a Supetar praktički od začetka Društva. Prvi vatrogasac Gabelot, Jerko Dragičević, bio je dio supetarskog vatrogastva od 1951. godine, a o značaju djelovanja govori i to kako je bio nositelj vatrogasne spomenice za 50 godina u vatrogastvu. Njegovo nasljeđe nastavio je sin Tonči koji je već dugi niz godina izuzetno važan dio svojeg Društva. Dakako, Tončini sinovi, Ranko i Antonio nastavili su tradiciju te su i oni danas operativni vatrogasci DVD-a Supetar. „Kao i svako dijete još od malih su me nogu privlačile crvene vatrogasne cisterne, njihove bljeskalice, rotacije i sirene, a s obzirom da je otac radio u DVD-u imao sam pristup vozilima iz prve ruke te sam iz tog razloga odlazio u posjet vatrogascima koji su mi od kuće bili udaljeni svega nekoliko desetaka metara“, objašnjava Antonio kako je krenulo uključivanje u vatrogastvo. „Dobra ekipa, uzbudljive priče koje su dijelili i veselo raspoloženje koje je uvijek prevladavalo među njima samo su u meni dodatno raspirile želju da jednog dana postanem vatrogasac“, zaključuje Antonio.

Ove priče samo su dio mozaika o obiteljskoj pripadnosti vatrogastvu gdje je ljubav prema ovom plemenitom pozivu jača od svih opasnosti koje ono nosi sa sobom.

Tekst: Hrvatska vatrogasna zajednica