OSIJEK, Prema najavi s Županijskog suda u Osijeku Željku Travici će u petak, 8. svibnja, biti izrečena nepravomoćna presuda za ratni zločin. Podsjećamo kako se Travici sudi za ratni zločin nad hrvatskim braniteljima u Ceriću, 2. listopada 1991. godine. Optužen je za ubojstvo osmorice pripadnika MUP-a RH i HOS-a, zlostavljanje trojice pripadnika HOS-a, a u optužnici stoji i da je zarobljenike tjerao da jedu ljudski mozak, piju iz razbijenih boca, da su im vezali ruke, vrat, noge…
Radi zdravstvenog stanja Travica nije sam iznosio obranu nego je umjesto njega obranu iznio njegov odvjetnik Marko Cvrković.
U obrani Travica navodi da nije kriv, da je bio običan pripadnik TO Mirkovci i da nije imao nikakvih zapovjednih odgovornosti. Za napad na Cerić rekao je da ga je organizirala JNA te da je TO Mirkovci bila potpora kao i da je on bio protiv tog napada i da ga želio izbjeći ali da mu se prijetilo uhićenjem.
„Rasporedili su nas po transporterima, a cilj naše jedinice bio je spriječiti napad iz Vinkovaca. Na nas nitko nije pucao. Borba je trajala 1–1,5 sati, a kada je završila, transporterom smo došli nadomak Cerića, gdje su bila zarobljena tri mlada hrvatska vojnika, vidno uplašena. Ja s njima nisam imao nikakav kontakt, ali znam da ih je udario Dule Stokić, s kojim sam se zbog toga sukobio, zamalo smo pucali jedan u drugoga“, stoji u obrani Travice.
Dalje navodi da je po povratku u Mirkovce saznao da je njegov četverogodišnji sin slomio ruku i da je odvezen na operaciju u Beograd te da je tražio da ga se pusti da odem do njega što mu je i odobreno. Poručio je da nikad nije povrijedio Ženevsku konvenciju kao i da je od 1996. godine aktivno sudjelovao u procesu mirne reintegracije te da je na lokalnim izborima 1997. godine postao načelnik općine. Na tom mjestu je, kako je rekao, ostao do kraja mandata i nikada nije imao problema s tijelima kaznenog progona. Kazao je i da je njemu montiran ovaj sudski proces i da nije bio prisutan kada se dogodio ratni zločin niti je zarobio pripadnike Hrvatske vojske.
„Da je to istina, bio bih procesuiran odmah poslije rata. Štoviše, ja sam spašavao živote hrvatskim policajcima i vojnicima, pa tako i Ivanu Bartoliću, koji je radio kao inspektor u policiji na ratnim zločinima. Predlagao sam ga kao svjedoka, ali sud ga nije prihvatio, kao ni druge moje svjedoke“, navodi Travica.
Za iskaz hrvatskog branitelja Zorana Šorlija kazao je da je lagao da ga je on ozlijedio i zlostavljao.
„Nije me ni poznavao, već je zvao moju suprugu da je pita kako ja izgledam. Lagao je da mu je netko gurao ljudski mozak u usta. On je društveno problematična osoba, sklona porocima, pola grada s njim ne priča jer im je dužan novac. Kada je o ovom događaju iskazivao neposredno nakon rata, mene nijednom nije spomenuo. Nastojalo me se prikazati kao psihopata, ali ja sam samo normalan čovjek. Moju čast mi nitko ne može uzeti, ja sam nevin čovjek. Neka pobijedi istina“, kazao je Travica.
Tužitelj Vinko Pejić, iz Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, u svom završnom govoru je rekao da je optužba dokazala da je Travica počinio ratni zločin, a obranu optuženog ocijenio je neistinitom i sračunatom radi izbjegavanja kaznene odgovornosti.
„Svjedok Uglješić tako, između ostalog, kaže da su on, Ivan Kopčić i Zoran Šorli zajedno izašli iz podruma te da ga je Travica udario kundakom puške. Čuo je da se jedan pripadnik TO optuženom obratio riječima: „Travica, što ćemo sada?”, što jasno ukazuje da je on osoba koja je donosila odluke. Šorli je vidio najmanje pet osoba kako pucaju po njegovim suborcima, a da je jedan od njih bio Travica, zna po tome što im se kasnije predstavio imenom i prezimenom. Šorli je naveo da mu je Travica žicom vezao ruke, a potom vrat i noge. Nijedan svjedok nema razloga izmišljati takve navode, kao što to sugerira optuženi, koji pritom ne navodi zašto bi svjedoci to učinili“, kazao je Pejić.
Zatražio je da se Travica osudi po zakonu.
U završnoj riječi obrani Travicin odvjetnik Marko Cvrković je zatražio da se njegovog branjenika oslobodi optužbe rekavši da da mu krivnja nije dokazana kao i da nisu razjašnjene okolnosti stradavanja hrvatskih branitelja.
„Šorli ga je prikazao kao onoga koji je pucao, ali njegov iskaz je nelogičan i neživotan. Sve do 2021. godine nikada u svojim iskazima nije spomenuo Travicu. Osim toga, Šorli je naveo da je zbog zlostavljanja završio u invalidskim kolicima, no medicinsko vještačenje pokazalo je da njegov invaliditet nema veze s događajima iz 1991. godine. Nijedan drugi svjedok ne govori da je Travica pucao u zarobljenike. Dalje, očevid i vještačenja ulaznih rana stradalih pokazali su da se na žrtve nije pucalo s udaljenosti od nekoliko metara niti su imali uzdignute ruke. Pokazalo se da se ne radi o strijeljanju, već o pogibijama uslijed borbenih aktivnosti“, rekao je Cvrković.
U završnoj riječi Cvrković je ukazao i da sud nije prihvatio svjedočenja bivših pripadnika TO Mirkovci, koji su sudjelovali u napadu na Cerić i koji su dali pisane izjave s imenom osobe koja bi mogla biti počinitelj zločina, a koja je ubrzo nakon toga iz Hrvatske pobjegla u Srbiju.
