Kada govorimo o hibridnim elementima ruske vanjske politike prema Zapadu, nije nepoznanica da Rusija već duže vremena aktivno potkopava političku strukturu zapadnjačkih demokracija čestim izravnim uplitanjem u njihove političke procese. Ruske aktivnosti pojačavaju unutarnje političke tenzije tih zemalja, agriviraju gospodarske probleme i jačaju utjecaj nacionalne destruktivne opozicije. Sve navedeno savršeno se uklapa u koncept hibridnog ratovanja.
Informacijske operacije koje provodi Rusija prepoznate su kao ozbiljan problem, a o tome najbolje govori podatak da je još početkom 2015. godine nekoliko članica EU zatražilo od EEAS-a (European External Action Service) da provede mjere protiv ruskih informacijskih operacija.
Tijekom hladnog rata SSSR je dezinformaciju pretvorio u proces koji se odvijao kao na tvorničkoj traci. Prema jednom izračunu, KGB i s njim udružene agencije izvršile su više od 10 000 operacija dezinformacija, u rasponu od stvaranja paravana i medijskih izvora, pa do širenja lažnih priča i teorija urote. Takve su se operacije često služile ‘crnom propagandom’ u kojoj su nepostojeći izvori plasirali izmišljene činjenice.
Možda najozloglašenija od njih je bila operacija INFECTION, odnosno tvrdnja da je američka vojska izmislila AIDS, a ta se lažna informacija još i dan-danas širi internetom. Rusi su tu kampanju započeli 1983. godine, bila je izuzetno uspješna i trebale su joj četiri godine da iz ruskih izvora dospije do medija na Zapadu.
Danas Kremlj iznosi svoja stajališta putem objava za medije i objava na društvenim mrežama, čiji sadržaj zatim prenose poslušni mediji, ne obazirući se previše na to do koje je mjere nužno izokrenuti podatke kako bi ih se učinilo uvjerljivima. Bitno je da ta nova propaganda bude šarena i uzbudljiva, i da odražava ukuse novog digitalnog doba.
Rusija na taj način agresivno provodi informacijske operacije na globalnoj razini, donedavno uglavnom putem televizijske kuće Russia Today, medijske kuće Sputnik International (ranije Voice of Russia) i raznih internet servisa, uz obilno i vješto korištenje raznih društvenih mreža.
No, moćni ruski mediji nisu bili primarno stvoreni s ciljem provedbe informacijski operacija u inozemstvu. Naprotiv, Rusija je dugoročno ulagala u razvoj infrastrukture koja je potrebna da bi se umanjila dominacija Zapada u informacijskom okružju.
Suvremena mreža popit Ruske može dezinformacije proširiti oko svijeta velikom brzinom. Tim putem, proces koji je nekada trajao četiri godine, sada je moguć za tek nekoliko sati, a može doprijeti do milijuna i milijuna ljudi.
A pokraj sve buke koju stvara ruska globalna medijska mreža za digitalne dezinformacije, postoji još učinkovitiji usporedan pokret iz sjene – mrežne brigade. Čini ga ogromna vojska plaćenih mrežnih komentatora koji promiču određenu kampanju putem pojedinačnih računa na društvenim mrežama, a njihov je posao sijati građanski nemir.
Ruske mrežne brigade postoje već duže od desetljeća, a posao njihovih pripadnika sastoji se od pisanja stotina objava na društvenim mrežama dnevno, s ciljem dominiranja diskusijama i širenja lažnih informacija, a u korist ruske vlade. Učinkovitost mrežnih brigada na društvenim mrežama je takva da kampanje tvrtki za digitalno oglašavanje u usporedbi s njima djeluju amaterski.
Jedno je istraživanje utvrdilo da je samo 28 Twitter računa kojima su upravljale brigade privuklo fascinantnih 145 milijuna lajkova, komentara i pregleda, a te su se aktivnosti putem drugih trolova proširile dalje na Facebook i Twitter.
Mrežne brigade i mreže botova – koje izravno ili neizravno upošljava ruska vlada – vrlo često igraju uloge političkih plaćenika, spremno dajući podršku jednom ili drugom narativu.
A njihove su poruke stekle još veću moć onog trenutka kada su se izdigle iznad društvenih mreža i dospjele u službene medije kao istinite informacije. Nekoliko je istraživanja otkrilo da su lažni izvještaji vrlo često postigli veći angažman na Facebooku nego sve popularne priče iz svih većih tradicionalnih medija zajedno.
Suvremeni internet nije samo mreža, nego je i ekosustav od gotovo 4 milijarde duša, od kojih svaka ima svoje stavove i težnje i može ostaviti svoj trag na širokim digitalnim masama – metama informacijskog rata. Oni koji znaju upravljati tom uskovitlanom bujicom i usmjeravati je, mogu imati nevjerojatan utjecaj – nevjerojatno pozitivan ili zapanjujuće negativan. Mogu potaknuti nasilje, raspiriti mržnju, širiti neistine, izazivati ratove, pa čak i rasklimati i narušiti stupove same demokracije, kao što smo vidjeli na primjerima američkih predsjedničkih izbora ili referenduma o Brexitu.
Internet je postao novo oruđe stjecanja i održavanja moći. Katkad se koristi na vidljiv način putem lažnih vijesti, a neki puta kao za sofisticirani društveni inženjering iza zavjese. Oba načina vode prema istom ishodu: kontroli podataka i kontroli ljudi.
Botovi, trollovi i sockpuppeti iz mrežnih brigada mogu stvoriti činjenice ni iz čega, a uvijek će se naći bar nekolicina koja će u njih povjerovati. Oni omogućavaju utjecaj na formiranje mišljenja i stavova iz daleka, stvaraju privid podrške odozdo i pretvaraju je u stvarnost. Domišljate vlade i skupine taj fenomen žele i mogu okrenuti u svoju korist.
Ofenzive lažnim informacijama djeluju na temelju dvaju ključnih načela – uvjerljivosti i širenja. Plasirane obmane trebaju biti donekle uvjerljive i najbolje funkcioniraju ako sadrže elemente koji djeluju kao tračak istine. One zapravo igraju na postojeće predrasude i teže dodavanju samo još jednog sloja priči koja već postoji u umovima meta.
Drugi bitan element je širenje. Laži koje nanose najviše štete su one koje se prošire među velikim brojem ljudi i koje dugo opstanu. U tom su smislu internet i društvene mreže idealan medij – objave vrlo lako postaju viralne i vrlo ih je teško izbrisati jednom kada se nađu u kiberprostoru. Povrh toga, sama je struktura društvenih mreža takva da ne haje za uvjerljivost – kakva god da je vijest, ako je podijele prijatelji ili članovi obitelji, automatski je uvjerljiva.
Društvene se mreže razlikuju jedne od drugih, no zajedničko im je to da su iznimno snažne i utjecajne, jer su instrument masovne komunikacije čija je povezanost dvosmjerna. Svaka radnja koja se na njima odvija ujedno je i osobna i globalna.
Algoritmi društvenih mreža rade tako da privlače pozornost na aktualne teme, pogotovo kada te teme ljude šokiraju. Razaznati istinu od laži nekada je iznimno teško, a pokušaj denunciranja određene dezinformacije najčešće samo dolijeva ulje na vatru, jer i samo negiranje vijesti donosi nove naslove o njoj i pomaže njezinu širenju i ugradnji u kolektivnu svijest.
Plasirajući lažne vijesti, unoseći sumnje i potičući propitivanje postupaka druge strane, Rusija je tijekom sukoba u Ukrajini sebi otvorila dodatni prostor za manevar na vlastitom teritoriju, ali i globalno.
Društvene mreže odjednom su prestale izgledati kao bezbrižna platforma na kojoj će samo najbolje ideje isplivati na površinu, nego su postale bojišnice s posljedicama u stvarnom životu, na kojem samo gubitnici igraju pošteno. Sve su te bitke ujedno i pokusi – kako za njihove sudionike, tako i za cijeli svijet – i određuju što će se pokazati korisnim u idućoj borbi.
Gordana Ilić Ostojić
