VINKOVCI, Na krajnjem istoku Hrvatske u Vukovarsko-srijemskoj županiji, prostire se šumski svijet čije je razmjere teško doživjeti dok se u njega zapravo ne uđe. Spačvanski bazen zauzima oko 40.000 hektara i najveći je cjeloviti kompleks hrastovih šuma u Hrvatskoj i Europi.
Golemo zeleno prostranstvo između Save i Dunava jedno je od najvrjednijih prirodnih područja hrvatskog istoka, a hrast lužnjak stoljećima je ovdje oblikovao krajolik, gospodarstvo i život ljudi.
Spačva nije samo prekrasna šuma za promatranje, njome treba prošetati ili voziti bicikl, zastati i poslušati tišinu koja danas postaje jedan od najvećih luksuza putovanja. Duboko u tom zelenom prostranstvu, nedaleko od Drenovaca u zelenoj Cvelferiji, kriju se dva posljednja diva.
Dva hrasta starija od 350 godina posljednji su živi predstavnici skupine koja je nekada brojila dvanaest stabala. Preživjeli su više od tri i pol stoljeća, velike sječe, ratove i generacije ljudi koje su živjele uz Spačvansku šumu.
Do njih ne vodi zahtjevna planinarska ruta niti je potrebno dugo pješačenje. Poučna staza duga je svega 498 metara, uređena je edukativnim sadržajima i odmorištima, a na njezinu kraju čeka susret s jednim od najzanimljivijih živih spomenika slavonske prirode.
Dvanaest hrastova koje su ostavili pred Božić
Priča o spačvanskim divovima zvuči gotovo kao legenda. Nakon Drugoga svjetskog rata intenzivno su se sjekli preostali stari hrastovi iznimnih dimenzija. Drevna stabla dosezala su prsne promjere veće od jednog metra i visinu veću od 30 metara, a kvalitetan slavonski hrast predstavljao je jedan od najvrjednijih prirodnih resursa ovoga područja.
Prema starim zapisima i usmenoj predaji, tijekom jedne oštre zimske sječe radnici su uoči božićnih blagdana ostavili dvanaest hrastova. Planirali su se vratiti nakon blagdana i dovršiti posao.
Nikada se nisu vratili.
Tih dvanaest “sretno zaboravljenih” stabala nastavilo je rasti i ono što je tada možda bilo samo splet okolnosti desetljećima poslije pokazalo se nevjerojatnim darom prirodi. Od dvanaest hrastova danas su živa još dva, starija od 350 godina.
Zaštićeni su još od 1961. godine
Skupina starih stabala hrasta lužnjaka u blizini Drenovaca službeno je zaštićena kao spomenik prirode još 1961. godine. Ova stabla nisu posebna samo zbog starosti i impresivnih dimenzija, naši divovi su posljednji živi svjedoci nekadašnjih starih slavonskih hrastovih šuma prašumskog tipa.
Slavonski hrast stoljećima je određivao život ovoga prostora. Bio je gospodarski resurs, materijal od kojega se gradilo, izvor prihoda i neraskidiv dio identiteta ljudi koji su živjeli uz šumu. Danas kada zastanete pred tim divovima shvatite kako nije najimpresivnija njihova veličina, najimpresivnije je vrijeme. Dok posjetitelj pred njima provede nekoliko minuta, njihovo se trajanje mjeri stoljećima.
Spačva se danas otkriva pješice, biciklom i Caminom
Priča o stoljetnim hrastovima može biti tek početak upoznavanja Spačvanskog bazena. Šumski krajolik presijecaju vodotoci, močvarna područja, šumski putevi i staze, zbog čega je ovo područje posebno zanimljivo putnicima koji umjesto klasičnih turističkih atrakcija traže boravak u prirodi i sporiji način putovanja.
Uz stoljetne hrastove prolazi i Camino Vrata Hrvatske, Camino ruta hrvatskog istoka koja povezuje prirodnu, kulturnu, sakralnu i povijesnu baštinu Vukovarsko-srijemske županije. Za hodočasnika koji je Camino upoznao kroz sjever Španjolske ovo je sasvim drugačiji krajolik. Nema galicijskih brežuljaka, dugih uspona ni eukaliptusa. Ovdje Camino prolazi poljima, uz rijeke, kroz sela i kilometre šume.
Prolazak kroz Spačvanski bazen i susret sa stoljetnim hrastovima jedan je od onih dijelova puta na kojem priroda sama nameće usporavanje i uživanje u trenutku. Stoljetna šuma tako se našla na suvremenoj hodočasničkoj karti Hrvatske, iako su ljudi ovim putevima prolazili mnogo prije nego što su se na njima pojavile prepoznatljive Camino oznake.
Ista šuma iz perspektive dva kotača
Spačva je jednako zanimljiva biciklistima. Uz područje stoljetnih hrastova prolazi i cikloturistička ruta, pa se posjet ovom spomeniku prirode lako može uklopiti u cjelodnevno istraživanje Spačvanskog bazena na dva kotača.
Na ovom području uređeno je nekoliko biciklističkih pravaca. Ruta Spačva duga je 30,22 kilometra, Ruta Bosut 42,2 kilometra, dok Ruta Virovi ima 21,49 kilometara. Širi sustav biciklističkih ruta povezuje Virove, Otok, Bošnjake, Nijemce, Komletince i druge lokalitete ovog dijela Vukovarsko-srijemske županije.
Najveća prednost bicikliranja ovdje nije samo ravničarski teren, nego osjećaj prostranstva koji je karakterističan za najistočniju županiju. Kilometri šumskih puteva, hrastove krošnje, voda i ravnica stvaraju potpuno drukčiji doživljaj Slavonije od onoga koji putnik dobiva prolazeći glavnim cestama.
Kada hrast padne, ostaje u šumi
Dva posljednja hrasta nalaze se u prirodnom procesu starenja i biološkog odumiranja, što je neizbježan dio njihova životnog ciklusa. Kada ovako staro stablo jednom prirodno padne, prema pravilima zaštite neće biti uklonjeno. Ostat će ondje gdje je raslo stoljećima.
Drvo će se postupno raspadati i vraćati šumskom tlu, postajući životni prostor brojnim organizmima i ponovno ulazeći u prirodni ciklus šume.
Priča ovih hrastova ipak možda neće završiti njihovim padom.
Novi hrastovi s genima starih divova
Pokrenut je projekt kojim se pokušava sačuvati genetsko nasljeđe posljednjih spačvanskih divova. Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Vukovarsko-srijemske županije u suradnji s Hrvatskim šumarskim institutom radi na stvaranju novih primjeraka koji bi bili genetski istovjetni povijesnim hrastovima.
S njihovih krošanja prikuplja se biljni materijal, što zbog veličine i starosti stabala nije jednostavan posao. Cilj je dobiti mlade primjerke koji bi nakon prirodnog odumiranja starih hrastova mogli biti posađeni na njihovim izvornim mjestima. Ako projekt uspije, posljednji spačvanski divovi neće dobiti samo nasljednike. Njihova priča mogla bi ponovno početi rasti iz istoga tla.
Izlet za neku drugu sliku Slavonije
Spačva pokazuje koliko je turistička priča Slavonije i Srijema šira od gradova, manifestacija, vina i gastronomije.
Ovdje možete hodati Caminom, sjesti na bicikl, krenuti šumskim putevima ili jednostavno doći zbog 498 metara duge staze koja završava pred dva stabla.
Ovo nije mjesto gdje očekujete gužve i turističke centre, ovo nije atrakcija napravljena samo zbog fotografije za Instagram. Ovdje vas čeka šuma i dva hrasta koja su na istome mjestu više od 350 godina.
Zapravo nisu ni trebala biti ovdje. Netko ih je jedne zime ostavio pred Božić, planirajući se vratiti i posjeći ih. Nikada se nije vratio.
Zahvaljujući tome danas putnici, biciklisti i hodočasnici na Caminu prolaze pokraj posljednjih živih divova stare Spačve.
AUTOR: Turističke priče
