Iz godine u godine svako malo slušamo jesu li žene ravnopravne s muškarcima u Hrvatskoj ili nisu te u isto vrijeme svjedočimo i nizu postupaka od strane vlasti kako bi se taj položaj promijenio na bolje. U sklopu tih aktivnosti cijela javnost upoznata je sa nizom uspješnih žena koje su kroz svoj rad i karijeru postigle puno toga te postale prepoznatljive i izvan granica Hrvatske. U isto vrijeme svjedočimo i čestim prozivkama kako žena nema dovoljno na visokim pozicijama što se može vidjeti i po broju saborskih zastupnica, članova Vlade ali i ženama na mjestima županica, gradonačelnica i načelnica općina. Primjera radi u Vukovarsko – srijemskoj županiji samo su dvije žene na čelnim pozicijama u jedinicama lokalne samouprave i to Marina Budimir na mjestu gradonačelnice Iloka i Tanja Cirba na mjestu načelnice Općine Lovas. Što je još poraznije u isto vrijeme svjedočimo i brojnim slučajevima nasilja nad ženama pri čemu je ona „tamna“ brojka i dalje nepoznata. Isto tako bilježimo i brojne slučajeve femicida, odnosno zločinima iz mržnje nad osobama ženskog spola motiviranim spolom žrtve.
O ravnopravnosti spolova u svome redovitom godišnjem izvješću govorila je i pravobraniteljca za ravnopravcnost spolova Višnja Ljubičić. U izvješću za 2021. godinu Pravobraniteljica je navela kako je tijekom te godine radila na ukupno 2.327 predmeta1 od kojih se 710 predmeta odnosilo na pritužbe građana/ki radi zaštite od diskriminacije dok se većina ostalih predmeta odnosila na praćenje primjene Zakona o ravnopravnosti spolova (ZRS) te na upite međunarodnih tijela i organizacija, tijela državne uprave i drugih javnopravnih tijela, tijela JLP(R)S, organizacija civilnog društva te pravnih i fizičkih osoba
„Od novootvorenih predmeta, 610 predmeta odnosilo se na pritužbe građana/ki radi zaštite od diskriminacije (povećanje od 18,4% u odnosu na 2020.), koje su se kao i ranijih godina većinom odnosile na zaštitu žena – 71,6%, a razvrstano po osnovi diskriminacije na zaštitu temeljem: spola – 84,9%, spolne orijentacije – 6,6%, obiteljskog statusa – 2,1%, bračnog statusa – 1,5%, rodnog identiteta i izražavanja – 1,3%, dok je temeljem drugih osnova po Zakonu o suzbijanju diskriminacije bilo – 1,3%, te bez osnove – 2,3%.”, stoji u izvješću Pravobraniteljice.
Progovorila je i zastupljenosti žena u nekim gospodarskim djelanotnostima gdje postoji niz djelatnosti gdje su muškarsci izrazito zastupljeni (poljoprivreda, šumartvo, ribarstvo, rudarstvo…). Međutim, podaci Državnog zavoda za statistiku, koje je koristila Pravobraniteljica, žene su izraženo dominantniji spol u područjima financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja (69%), obrazovanja (79%), djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrb (78%) te ostalih uslužnih djelatnosti (68%). Kao vrlo uravnoteženim područjima pokazuju se područja javne uprave i obrane; obvezno socijalno osiguranje (muškarci 50%, žene 50%) te stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti (muškarci 51%, žene 49%).
“U usporedbi s podacima iz Izvješća o radu Pravobraniteljice za 2020., osim blage promjene u području kategorije ostalih uslužnih djelatnosti, u smislu povećanja zastupljenosti žena za otprilike 3%, a time i povećanja neuravnoteženosti u zastupljenosti oba spola u toj djelatnosti, nisu vidljivi drugi statistički bitni pomaci u pogledu rodno uvjetovane segregacije tržišta rada po djelatnostima”, navodi Ljubičić.
Napominje i kako u pogledu pozicija ekonomskog odlučivanja, a prema podacima HANFA-e, udio žena u upravama dioničkih društava, čije su dionice, odnosno korporativne obveznice (na dan 31.12.2021.) bile uvrštene na uređeno tržište Zagrebačke burze (u obzir nisu uzeta društva koja su bila u stečaju ili likvidaciji), iznosio je 17%, dok je udio žena u nadzornim odborima navedenih društava iznosio 23%.
Prema podacima DZS-a o bruto plaćama po spolu u 2020.-2021., vidljivo je da je došlo do znatnog smanjenja razlike u prosječnim plaćama između muškaraca i žena. U izvješću stoji da je rodni jaz u plaćama iznosio 13% u 2019. godini ali i da se on gotovo prepolovio te je iznosio 6,9% u 2020. godoni te blago porastao na 7% u 2021. Prosječna bruto plaća muškaraca (2021.) iznosila je 9.919 kuna, dok je prosječna bruto plaća žena iznosila 9.226 kuna.
Prema statistici MUP-a zbog prekršaja počinjenog nasiljem u obitelji prijavljeno je 8.368 osoba (2% manje nego u 2020.). Od toga su kao počinitelji prijavljene 6.402 (75%) osobe muškog spola (6.601 u 2020.) i 1.966 (25%) osoba ženskog spola (1.938 u 2020.). Komparirajući s 2020., žrtava žena je 148 manje, dok je čak 176 žrtava muškog spola više u odnosu na 2020. Kaže kako prikazane brojke upućuju na nastavak trenda kontinuiranog pada broja slučajeva obiteljskog nasilja u sferi prekršajnog prava. U isto vrijeme kaznena djela nasilja u obitelji/među bliskim osobama Izvještajnu godinu karakterizira nastavak rasta broja počinjenih kaznenih djela u obitelji i među bliskim osobama i to već sedmu godinu za redom. Prema službenim podacima MUP-a počinjeno je ukupno 6.452 kaznenih djela među bliskim osobama (5.747 u 2020.) što predstavlja porast od 12% u odnosu na 2020. Prema podacima MUP-a u 2021. evidentirano je ukupno 30 ubojstava (6 manje nego 2020.), od čega je 14 ubijenih žena. Od ukupnog broja ubijenih žena, njih 11 je ubijeno od strane bliskih osoba, a od toga su 4 žene ubijene od strane sadašnjih ili bivših intimnih partnera.
“Navedeni višegodišnji trend smanjenja broja slučajeva u području prekršajnopravne zaštite, uz višegodišnji i kontinuirani porast slučajeva u području kaznenopravne zaštite, upućuje i na zaključak na koji Pravobraniteljica već godinama upozorava, a to je da naš sustav borbe protiv nasilja prema ženama i u obitelji dugoročno zapravo odvraća žrtve nasilja od prijavljivanja lakših oblika nasilja dok situacija ne eskalira i prijeđe u sferu kaznenog zakonodavstva, a onda je nasilje više nemoguće trpjeti ili kriti jer su posljedice najčešće tragične. Takav sustav nejasnih kriterija koji u osnovi neselektivno adresira sve oblike nasilja kroz represivni sustav pogodan je za manipulacije i lako ga je zlorabiti. S druge strane, žrtve u takvoj konstelaciji gube povjerenje u sustav, trpe nasilje i nisu sklone prijavama, dok doista ne nastradaju, a tada je često već i kasno. Opisanom sustavu borbe protiv rodno utemeljenog nasilja nedostaje preventivna komponenta, nedostaje sveobuhvatna i kontinuirana edukacija i nedostaju programi resocijalizacije počinitelja, a bez navedenih komponenti rodno utemeljeno nasilje se ne može uspješno suzbijati”, stoji u zaključku Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić.
B.B.
