Planinari HPD-a „Vučedol“ iz Vukovara pohodili alpski vrh “Viševnik” (2050 m)

Foto: HPD "Vučedol"

Mala, ali složna skupina planinara HPD-a „Vučedol“ iz Vukovara koju su ovoga puta činili Marijana Bošnjak, Dražen Černi i Igor Mihelić pohodila je vrh Viševnik (2050 m) smješten  u istočnom dijelu Julijskih Alpa između visoravni Pokljuke i doline Krme. Prostor je to i Triglavskog nacionalnog parka, jedinog nacionalnog parka u Sloveniji koji je dobio ime po najvišoj slovenskoj planini, Triglavu (2864 m).

Donosimo zapis Marijane Bošnjak.

Kažu da je Viševnik najposjećeniji dvijetisućnjak u Sloveniji pa unatoč lošoj prognozi krenusmo i mi u nadi da će nam sunce ipak obasjati stazu i dopustiti golubici da se zavijori na vrhu. Na uspon smo krenuli od Rudnog polja, poznatog sportskog biatlonskog centra. Fascinirala nas je količina ljudi koje smo tamo sreli i sportski duh koji se osjeti u zraku. I staro i mlado, nema razlike. Bitno je kretati se i biti aktivan. Pa potaknuti time započeo je i naš uspon. Staza je jednim dijelom vodila preko skijališta do lijepog, ali zahtjevnog vertikalnog dijela i izlaska na sedlo nakon čega nam se i sunce pojavilo. Uživali smo hodati po svježem snijegu, ali uspon je ipak zahtijevao i određenu dozu opreza. Nanosi vjetra su u nekim trenutcima bili izrazito jaki, ali uporno smo nastavljali prema vrhu.

Što smo se više dizali, vidici su bili sve ljepši i naši osmjesi sve širi. Uspješno smo stigli na vrh i bili nagrađeni pogledom na prethodno osvojene vrhove. Htjeli smo još i produžili dalje prema sljedećem sedlu, ali količina snijega, nagib terena i nekoliko dijelova  gdje je bilo vidljivo da je lavina već bila pokrenuta, dovoljan su  znak da se trebamo okrenuti i vratiti. Navedeni osjećaj dodatno se pojačao kada je nestalo sunce i pojavila se magla, a ta dva faktora bila su samo nagovještaj što se sve može dogoditi i kako uspon u trenutku može krenuti po zlu. Nismo više imali što razmišljati, okrenuli smo se i oprezno  pošli nazad poštivajući prirodu i zahvali što smo ipak uspješno popeli planirani vrh.

Kada bolje razmislim, dobili smo sve što smo htjeli čak i više; sunce na stazi, prekrasne vidike, savršenu bjelinu snijega, golubicu na vrhu i dodatnu lekciju planine. Posjet Bledskom jezeru i nezaobilazne kremšnite upotpunile su ovaj dan, a mi smo bili sretni jer smo se odvažili i uspjeli.

HPD “Vučedol”