Prije nekoliko dana Pavao Josić predstavio je svoju kandidaturu za nezavisnog gradonačelnika Vukovara. Josić je tijekom proteklih godina Vukovarcima postao poznat po „oštrom“ jeziku kao i prozivci gradske uprave ali i gradskih tvrtki i njihovih direktora. S Josićem smo razgovarali o njegovom programu, planovima, idejama…
Tko je Pavao Josić?
-Vukovarac sam, privatni poduzetnik od 1985. godine. Kao maloljetnik sam bio žrtvom deložacije iz rodne kuće i svojim primjerom pokazujem da onaj tko je rođen u siromašnoj obitelji, bez prilike za školovanje i odbačen od društva, ne mora nužno i završiti loše. Život nam svima daje brojne mogućnosti za uspjeh. Kao poduzetnik prošao sam put od nule do vlasnika hotela i to više puta. Trenutno sam vlasnik hotela Vila Vanda kojemu je Europska komisija dodijelila nagradu „Green Building award“ za najinovativniji projekt u EU po pitanju zelene gradnje. Gradski sam vijećnik koji se bori za prava građana, protiv nepotizma i korupcije i čovjek kojemu su ljudi ispred stranaka religija i nacija.
Što Vas je motiviralo na kandidaturu za gradonačelnika Vukovara?
-Isto ono što me je motiviralo da odustanem od preseljenja u Njemačku kada sam prodao kuću i lokal u Istri 2005. godine i otvorio kafić u Stuttgartu. Naprosto, zaveo me Vukovar. Na kraju sam odustao i od Njemačke i vratio se nazad u svoj grad iako moram naglasiti da mi je u Istri bilo predivno, isto kao i u Njemačkoj. Moja motivacija nastala je iz očaja zbog stanja koje se iz godine u godinu pogoršava, a uzrok tome je sveprisutna korupcija, manipulacije, neprijateljstvo prema svemu i svima koji nisu uz stranaka na vlasti. Činjenica je da za moje sugrađanke i sugrađane ne postoji perspektiva u ovom gradu ako nisu učlanjeni u neku od vladajućih političkih stranaka. Želim učiniti moj grad poželjnim mjestom za život, ekonomski ga ojačati i stvoriti povoljnu poduzetničku klimu za rast i razvoj jer kao poduzetnik imam više iskustva od protukandidata što i kako treba raditi da bi se stvorila bolja budućnost i prilike za razvoj, a ne bacati novce na promašene ideje bez smisla i cilja.
Na izbore izlazite kao nezavisni kandidat. Niste više član Živog zida?
-Na iduće izbore izlazim kao nezavisni kandidat za gradonačelnika i predvodim nezavisnu listu za Gradsko vijeće Vukovara. Do isteka ovog vijećničkog mandata osjećam dužnost i obvezu da ga odradim do kraja u ime stranke bez kojega danas ne bih ni bio vijećnik u Gradskom vijeću Vukovara.
Prilikom predstavljanja kandidature predstavili ste svoj program. Što bi posebno istaknuli iz svoga programa?
-Moj cjeloviti program „Vukovar – grad za 21. stoljeće“ objavljen je na mojoj službenog facebook stranici Pavao Josić. Za čitatelje i čitateljice vašeg portala izdvajam nekoliko njegovih dijelova. To je, prije svega i apsolutni prioritet, stvaranje sigurnog i prijateljskog okruženja u gradu i nulta stopa tolerancije na nasilje i nesnošljivost od međuetničke do političke, vjerske, spolne i svake druge. Nemoguće je dobro živjeti u gradu u kojemu se maloljetni Hrvati i Srbi neprestano tuku i u kojemu političke elite i njihovi sateliti huškaju na nasilje prema drugima i drugačijima. Od komunalnih pitanja nudim moje rješenje trenutnog problema javnog prijevoza. EU nudi fondove koji u 100 postotnom iznosu financiraju projekte lokalne uprave i jedan takav je financiranje javnog prijevoza. Iz tih bih fondova osnovao javnu prijevozničku tvrtku i osigurao nabavku modernih niskopodnih električnih autobusa. Nadalje, završio bih projekte koje vladajuće elite godinama razvlače pod maglovitim izgovorima i sumnjivim ciljevima, odnosno završio obnovu i priveo namjeni Radnički dom u Vukovaru te iznašao rješenje za Hotel Dunav. Pokrenuo bih ponovno program interkulturne škole i vrtića kako bi djeca, učenici i roditelji bilo posebno motivirani za upis u takvu ustanovu jer bi osigurala posebne prednosti, pogodnosti i veće šanse za napredno obrazovanje. Osigurao bih plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranje svim umirovljenicima koji imaju manja primanja od 2.500 kuna po uzoru na Grad Poreč. Otvorio bih azil za napuštene životinje koji bi konačno preuzeo na sebe odgovornost s preopterećenih volontera i građana a sve u zakonski predviđenim smjernicama.
Najavili ste i osnivanje Zaklade za potragu za nestalima. Što bi radila ta Zaklada? Hoće li se njen rad miješati u rad državnih tijela koja tragaju za nestalima?
-Cilj je smiriti napetosti u gradu i normalizirati život i rad te pokušati olakšati patnje našim sugrađankama i sugrađanima koji i 30 godina nakon rata ne znaju gdje su njihovi najmiliji. Mislim da je jedan od najvećih problema u Vukovaru upravo problem nestalih, tinjajuće žarište koje se iznimno lako najprizemnijim političkim manipulacijama pretvara u požar. To je odvratno i neljudski. Smatram da bi osnivanje Zaklade za traženje nestalih Vukovarki i Vukovaraca donijelo rezultate kakvi do sada nisu viđeni. Već 30 godina, moj brat, hrvatski branitelj i bivši logoraš, sestra i ja tragamo za našim bratom nestalim u Vukovaru. Na vlastitom primjeru znam koliko je to traženje bolan, mučan i neizvjestan proces i osobno sam zainteresiran da ova priča dobije kraj, a obitelji mjesto na kojemu će zapaliti svijeću. Smatram da takva zaklada ne bi smetala državnim tijelima i ne bi se miješala u njihov rad, isto kao što javna samoposluga ne remeti rad socijalnih službi i Crvenog križa nego se s njima nadograđuje u istom cilju, a to je pomoć onima kojima je potrebna.
Kako vidite Vukovar za četiri godine?
-Vidim ga kao grad promijenjene perspektive, kao grad poželjan za život, u kojem su prilika za posao i životni standard zagarantirani i osigurani iz više smjerova. Kao poduzetnik i vizionar vjerujem da Vukovar može u kratkom roku narasti i napredovati do neslućenih granica, vjerujem da bih nakon uvida u postojeće resurse otkrio nove načine i mogućnosti na koji način popraviti stvari.
Tijekom protekle četiri godine djelovali ste u Gradskom vijeću kao vijećnik. Kako gledate na Vukovar danas? Koji su po Vama najveći problemi grada?
-Vukovar je grad koji je namjerno i ciljano raznim političkom manipulacijama i zlonamjernim interesima doveden u stanje inducirane kome. Najveći problem su politike koje rade protiv interesa građana. Ispred floskule „sve je po zakonu“ ili „institucije rade svoj posao“ trebalo bi biti osjećaj i suosjećanje, pomoć potrebitom i ljudskost iznad svega.
Tko je po Vama odgovoran za trenutačno stanje?
-Odgovorni su svi oni koji su do današnjeg dana utjecali na donošenje odluka koje su u konačnici dovele do sadašnjeg stanja u kojemu se ne ukazuje na stvarne probleme. Vladajuće stranke koje godinama ne poduzimanju ništa protiv korupcije, podjela, nepotizma i kojima je u interesu da se sadašnje stanje nastavi kako bi profitirali. Naime, i najmanje promjene unijele bi nemir u njihove, kroz politiku, privilegirane živote.
Tijekom protekle četiri godine postali ste jedan od „rekordera“ ne samo Vukovara nego i Hrvatske kada je riječ o podignutim sudskim tužbama protiv Vas? Tko Vas je sve tužio do sada i kako su završili svi ti postupci?
-Moja borba za građane i njihova prava dovela je do toga da sam u protekle četiri godine imao sudske sporove s Vodovodom grada Vukovara i Tehnostanom. Jedino me nije tužio Komunalac d.o.o. iako su i oni izgubili proces na Visokom trgovačkom sudu gdje su se iz petnih žila trudili spriječiti dostavu menadžerskih ugovora bivših direktora „protivničkih“ stranaka koje su vladale gradom.
U isto vrijeme podignuli ste i niz kaznenih prijava. Koga ste sve prijavljivali i kako su završili svi ti sudski postupci?
-Podnoseći kaznene prijave obavljao sam građansku i vijećničku dužnost u borbi za građanska prava. Sve prijave koje sam podigao su odbačene, imam dojam da je DORH sve njih, bez obzira na dokazivost, klasificirao u startu kao politikantstvo i automatizmom odbacio. Čak mislim da nisu ni pokušali postupiti po njima. To je loš primjer pogotovo za ljude koji se dvoume, a znaju za razne nepravilnosti jer se nikada neće usuditi prijaviti. A to im je i cilj – držati građane u stanju servilne poslušnosti i straha.
Kako gledate na svoje suparnike u utrci za gradonačelnika?
-Ljude cijenim po djelima a ne riječima. U ovom slučaju postavljam si pitanje što su ti ljudi u stanju napraviti i što su napravili od svoga života bez političke zaleđine.
U Vukovaru su učestali sukobi navijača i srednjoškolaca. Kako mislite riješiti taj problem“
-Ovdje je očita i vidljiva politička manipulacija s djecom i roditeljima, koju smatram neprihvatljivom i sramnom. Sport i škola trebaju biti mjesta pozitivnih događanja, mjesto rasta i razvoja pojedinca, mjesto gdje se djeca ugodno osjećaju i gdje nisu izloženi manipulacijama ili nasilju. Izostanak jasne i nedvosmislene osude takvog ponašanja od strane odgovornih političkih predstavnika, podržava uvjerenje da političarima odgovara stanje trajne napetosti i povremenih sukoba, bez obzira na moguće žrtve, jer djeca vladajućih političara u pravilu ne sudjeluju u nasilnim sukobima i neće poginuti u takvom nasilju. Političari se moraju jasno i javno izjasniti protiv rastućega nasilja u Vukovaru, a škola i roditelji bi trebali uložiti dodatni napor u pronalaženju izlaza iz slijepe ulice u koju nas je dovela 30 -godišnja negativna selekcija po kojoj političari za suradnike u pravilu biraju manje sposobne od sebe, a sve kako bi si osigurali dugogodišnje vladanje. Nulta stopa tolerancije na nasilje ne samo ovo međuvršnjačko i etnički motivirano nego na nasilje bilo koje vrste, postiže se izgradnjom povjerenja, dijalogom, spremnošću na slušanje, uvažavanjem i razumijevanjem, a ne upiranjem prstom u djecu srpske ili hrvatske nacionalnosti. Gledam i ne vjerujem da su odrasli ljudi u stanju monstruozno prebaciti krivnju na tuđu djecu i da na tome grade svoju političku karijeru. Dajmo im da žive u miru. To je dobar početak.
