Moždani udar podrazumijeva gubitak moždanih funkcija uslijed poremećaja dotoka krvi u mozak. Ubraja se među deset bolesti koje za posljedicu imaju invalidnost te je prvi uzrok invaliditeta u Hrvatskoj. Također, moždani udar drugi je uzrok smrtnosti u Hrvatskoj te treći u zemljama zapadne Europe.
Dva su tipa moždanog udara, a to su ishemijski moždani udar koji nastaje zbog začepljenja, bolesti ili raslojavanja krvnih žila uslijed čega dolazi do pomanjkanja kisika u mozgu, te moždani udar uzrokovan krvarenjem.
Čimbenici rizika za nastanak moždanog udara su: dob (zahvača srednju i stariju životnu dob), hipertenzija (visoki krvni tlak), dijebetes, visoki kolesterol, pušenje, fibrilacija atrija (dugotrajni poremečaj srčanog ritma), dob (srčani udar češća je pojava kod muške populacije iako se nakon menopauze kod žena taj omjer izjednačava) te nasljeđe (novija istraživanja pokazuju da osobe čiji su bliski rođaci doživjeli moždani udar imaju veću vjerojatno da ga dožive i sami).
Navedeno ne znači nužno da ukoliko imate npr. dijebetes, doživjeti ćete i moždani udar. Čimbenici rizika su samo stanja koja potencijalno mogu dovesti do pojave moždanog udara. No, to ne znači da na njih ne moramo obračati pozornost.
Vrlo je važno zapitati se – na što možemo utjecati kako bismo prevenirali pojavu moždanog udara?
Naime, možete i trebali biste utjecati na određene faktore rizika. Pa tako možete utjecati na razinu stresa u vašem životu (stres je glavni uzročnik većine zdravstvenih problema, stoga pokušajte smanjiti razinu stresa, više se opuštajte te pronađite vrijeme za sebe), na tjelesnu težinu (nedostatak kretanja glavni je uzročnik prekomjerne tjelesne težine, stoga pokušajte više hodati, trčati, voziti bicikli, istežite se, naučite yogu i sl.), na primjeren unos alkohola te na prestanak pušenja.
Rehabilitacija nakon moždanog udara usmjerena je većinom na poboljšanje raspona pokreta i povečanje snage te na sposobnosti obavljanja zadataka pomoću normalnih motoričkih obrazaca. Kod većine bolesnika glavninu rehabilitacije preuzimaju radna terapija, govorna terapija, fizikalna te kineziterapija.
S obzirom na današnji tempo života i na sve veće radne obveze, svakako bih u cilju prevencije preporučila bavljenje yogom (ili bilo kakvom tjelesnom aktivnošću) te upotrebu tehnika relaksacije, pravilnog disanja ili autogenog treninga.
