Na skorim lokalnim izborima Mirjana Semenić Rutko se ispred stranke Hrvatski suverenisti kandidirala se za županicu Vukovarsko – srijemske županije. Ova Vukovarka, inače liječnica, prva je žena kandidat za županicu najistočnije hrvatske županije. Dodatnu težina toj kandidaturi je i da je Tamara Kalistović kandidatkinja za njezinu zamjenicu. Sa Semenić Rutko smo razgovarali o aktualnom stanju u županiji, planovima kao i na koji način bi riješila neke od problema.
Tko je Mirjana Semenić Rutko?
-Prije svega ja sam jedna obična Vukovarka. Inače sam liječnica specijalistica ginekologije i porodništva, bavim se estetskom medicinom liječenjem intimnog zdravlja muškaraca i žena. Poznato je i kako 1991. godine kao liječnica radila u vukovarskoj ratnoj bolnici. Nakon progonstva sam se 1999. godine vratila u Vukovar gdje sam 2004. godine otvorila privatnu ginekološku ordinaciju i Centar za liječenje intimnog zdravlja muškaraca i žena.
Kako gledate na činjenicu da tek na izborima 2025. godine Vukovarsko – srijemska županija po prvi put ima ženu kandidatkinju za županicu?
-Činjenica je da žene vrlo često ne ulaze u takvu utrku ali ne zato što su manje sposobne nego radi toga što obitelji, kuće i posla imaju manje vremena ali i jer su muškarci jači i bolje umreženi u svemu tome. Smatram kako to nije dobro i da žene mogu puno ponuditi svojoj zajednici. Kada gledam nas dvije ja sam samostalna i neovisna i politika mi ne donosi nikakve financije. Od Vukovara i Vukovarsko – srijemske županije želim ne samo da vrate svoj nekadašnji sjaj nego i da imaju još i bolji sjaj. Tamara je isto tako fakultetski obrazovana, sam samostalna, svoj posao radi jako dobro.
Kako gledate na trenutnu situaciju u Vukovarsko – srijemskoj županiji koja je po gotovo svim ekonomskim parametrima na dnu Hrvatske?
-To je istina i ako je nešto takvo i postoje relevantni podaci o tome, a to najbolje na svojoj koži osjete sami građani, onda nešto trebamo mijenjati. Vukovarsko – srijemska županija se danas tretira kao tamo nekakva županija na kraju države, a tako se i mi ponašamo. Imamo sve moguće resurse za bolji i kvalitetniji život, a mi ih nismo ni približe iskoristili.
Jedan od tih resursa je i poljoprivreda?
-Svakako. Hrana je uvijek potrebna, a naša županija je ta koja treba biti predvodnik te grane gospodarska u Hrvatskoj. Moramo raditi na tome da što se tiče hrane budemo samodostatni jer to možemo i imamo potencijal za tako nešto. Imamo i plodnu zemlju kao i ljude koji žele i znaju raditi. Međutim, ne razmišljamo i ne radimo na pravi način. Mi izvozimo pšenicu, a onda uvozimo neke finalne proizvode od te iste naše pšenice. To se mora promijeniti. Imat ćemo problem i zemljom. Naime, procjene su kako se će se narednih desetljeća temperatura ovdje jako povisiti što znači da moramo raditi više na navodnjavanju. Rješenje je u podzemnom navodnjavanju koje može dovesti do rasta prinosa od 50-60 posto. Fulali smo i kada je riječ o stočarstvu. Mi od naših stočara očekujemo da oni pišu projekte, planove i programe rada umjesto a ih educiramo što i kako bolje da rade i osnaže u svom poslu.
Kako gledate na industriju u županiji?
-Kod nas je industrijska proizvodnja vrlo niska. Kako sam već rekla mi nemamo pogona za finalnu preradu poljoprivrednih proizvoda što nije normalno jer smo poljoprivredni kraj. Nekada smo imali tvornice kojih iz raznih razloga više nema. Nije za očekivati da opet imamo jedan gigant poput Borova ali možemo imati manje pogone. Imali smo i Vuteks koji je poslovao i poslije mirne reintegracije kojeg više nema. Investitori koji nam dolaze ubrzo nam i odlaze jer nisu zadovoljni sa komunikacijom s lokalnim vlastima i odnosom prema njima. Umjesto da to razvijamo radi se suprotno radi čega investitori odlaze, a onda s njima odlaze i naša djeca.
Koje su još prednosti naše županije koje nismo iskoristili kako treba, a mogli smo i morali smo?
-Jedna od njih je svakako i Dunav koji je na našem prostoru plovan 365 dana u godini. Imamo Luku Vukovar koju treba razvijati dodatno, pronalaziti poslove, a ne ostaviti da preživljava. Niti u turističkom smislu Dunav nismo iskoristili kako treba, odnosno nismo ga iskoristili gotovo ni malo. Treba samo pogledati kako to rade Budimpešta i Beograd za razliku od nas.
Gdje je turizam Vukovarsko – srijemske županije?
-Tu imamo situaciju da se puno priča, a malo radi pri čemu su rezultati nikakvi. Dovoljno je samo podsjetiti kakve turističke potencijale imamo kako županija i onda razmislimo gdje smo i što smo napravili. Vukovar ima Vučedol koji je stariji od Partenona u Ateni, a mi taj biser ne promoviramo dovoljno. Tu je i Orion kalendar, 8000 godina kontinuiranog života u Vinkovcima gdje su rođena dva rimska cara, Ilok, biciklističke staze, muzeje… U Vukovaru imamo memorijalni turizam koji je super ali ako nama poslije razgledanja Vukovara ti turisti odu negdje dalje ručati i opustiti se uz tamburaše onda trebamo razmisliti što želimo. Turisti žele da kad negdje dođu da se opuste, dobro jedu, odmore, nešto novo vide i nauče, odnosno zaborave probleme. Zato trebamo pronaći način da sve to objedinimo, a to se može.
Tko je kriv za ovakvo trenutačno stanje?
-To imamo i naše sustavne sklonosti da ne moramo raditi više od onoga što moramo, a ne razmišljamo da kad dodatno radimo dolazi i dodatna zarada, a onda i novi prihodi i nove mogućnosti. Posebno važno je da počnemo zapošljavati ljude na nekim mjestima jer su sposobno, znaju i žele raditi, a ne zato što je netko član određene političke stranke i ima određeno prezime. Moramo konačno početi cijeniti nečiji rad i znanje.
Obično su u Europi, pa i svijetu, pogranična područja dobro razvijena i dobro se živi. To kod nas nije slučaj iako smo mi u EU za razliku od BiH i Srbije?
-Istina. I tu smo fulali. Pogranična područja se moraju posebno stimulirati na način da se građanima koji tu žive pružaju određene pogodnosti kako bi tu ostali i tu živjeli. U nekim državama u takvim područjima se grade naselja, škole, vrtići, tvornice, a kod nas ništa. Za razliku od njih, gdje su takvi prostori često pustinje, kod nas je to plodna zemlja, šuma, vode… Treba sve to gledati i iz financijskog dijela ali postoje neke stvari koje su iznad financija. Ako treba za takvo područje osigurati liječnika onda ga se osigura. Isto je i sa prijevozom djece do škola, vrtića i slično. Kada govorimo na tu temu zaboravljamo da smo mi na prostoru koji se nalazi u blizini četiri glavna grada sa aerodromima (Zagreb, Beograd, Budimpešta i Sarajevo) kao i da u neposrednoj blizini imamo i aerodrome u Osijeku i Tuzli. Tu su autoceste, željezničke pruge… Moramo graditi stabilnu zajednicu s maksimalno uvažavanje drugih.
Često se spominju mladi i razmišljanja kako ih zadržati. Koji je Vaš plan za mlade?
-Kod mladih smo napravili grešku jer smo imali stav da ih dovedemo na gotovo. Mladi danas su drugačiji i drugačije razmišljaju i imaju drugačiji stav. Moramo s mladima razgovarati, pitati ih kako oni razmišljaju, što žele… Moramo im ponuditi raznolike poslove i da imaju izbora. Ako nam mladi odu onda sve to što radimo i planiramo gubi smisao. Na žalost radi dosadašnjih politika i odnosa prema mladima mi imamo najveći odljev stanovništva i nizak prirodni prirast. Radi takvih politika naša sela i gradovi su poluprazni.
Koji će biti Vaš prvi korak kao nove županice?
-To je svakako revizija kako bih vidjela kako financijski stojimo ali i što je sve uređeno, gdje smo sada, koji su projekti u realizaciji… Želim se isto tako upoznati i sa svim načelnicima i gradonačelnicima kako bi dogovorili zajedničke ciljeve bez obzira tko je koje stranačke pripadnosti. Isto tako razgovarat ću i s poljoprivrednicima, stočarima i svima drugima kako bi vidjeli koji su njihovi prioriteti i problemi. Ne želim da se dogodi da radi nesuglasica gradonačelnika i župana propadne projekt proširenja Doma za starije što smo imali prije godinu dana. Sigurno je kako će se puno toga raditi drugačije.
Na čemu će biti fokus rada?
-Tu moramo imati sve uvezano. Naime, ne može se poljoprivreda razvijati bez gospodarstva niti turizam bez poljoprivrede. Naš turizam se mora bazirati na našim poljoprivrednim proizvodima jer samo tako možemo napredovati. Moramo se dodatno i čvršće uvezati i povezati.
Može li Vukovarsko – srijemska županija bolje’
-Može i mora i to ne bolje nego puno bolje. Potrošili smo 30-ak godina i to sada sve treba posložiti nanovo i pokrenuti. Sigurna sam kako relativno brzo možemo imati i prve rezultate toga rada. Volim i želim ljude koji su dinamični, imaju ideja, žele raditi ne boje se novog. Moramo svi zajedno zatomiti neke stvari koje su u nama. Trebamo prestati razmišljati na način neka komšiji crkne krava, meni neće biti bolje ali ću biti zadovoljan. Ne trebamo se gledati ispod oka. Trebamo težiti tome da svi dobro radimo i dobro zarađujemo jer ćemo onda svi zajedno živjeti bolje i imati uređeniju i bolju okolinu. Biti suveren znači biti samostalan i isto tako gdje živimo i kako živimo.
