VUKOVAR, Vijećnica Milan Bandić 365 Stranka rada o solidarnosti u Gradskom vijeću Vukovara Mirjana Semenić Rutko uputila je otvoreno pismo hrvatskim političarima i javnosti u svezi ćirilice u Vukovaru i upotrebe toga grada u predizborne svrhe.
“O Vukovaru, gradu na istoku Hrvatske koji je pretrpio velike gubitke odlučuju ljudi koji su ga vidjeli samo na fotografijama ili su ga eventualno posjetili 18.11. Za razliku od općeg dojma o životu u Vukovaru koji stječe ostatak Hrvatske, ljudi u Vukovaru žive mirno. I tomu teže. Iako su se vratili u grad iz kojega su istjerani, izgubili su svoje najbliže, pretrpjeli silovanja i mučenja, žive u gradu kojeg vole i hodaju uz one koji su im ta zla činili. Nisu građani Vukovara potpisali Erdutski sporazum, donijeli Ustav, ili potpisali razne ugovore sa Europskom unijom kojima je prodana naša zemlja za koju su baš ti građani dali svoje zdravlje i živote svojih sugrađana. Sada drugi misle da su adekvatni određivati nam kako trebamo živjeti”, navodi Mirjana Semenić Rutko .
Dodaje kako građani Vukovara ne izazivaju nerede, koji su, tvrdi, namješteni i vrlo dobro pripremljeni i stanovnici Vukovara postaju samo pijuni i akteri dobro smišljenih scenarija.
“Nama je ovdje dosta svega. Dosta nam je igara „pametnih“ ljudi koji su si dali pravo igrati se našim životima. Nismo željni nasilja, a kamoli rata. Dosta nam je! Gradsko vijeće i gradonačelnika Grada Vukovara birali su građani grada Vukovara i oni imaju pravo odlučiti obavlja li to Gradsko vijeće svoj posao kako treba. Samo smo i jedino njima odgovorni. Na žalost nismo učinili ono što smo željeli. I dalje se događa iseljavanje. Prisutna je i podijeljenost umjesto jedinstva. Naši mladi odlaze radi korupcije, zapošljavanja po stranačkoj liniji, projekata za koje su novci potrošeni, a namjena nije ostvarena. Odlaze jer ne dobivaju priliku svoja znanja i umijeća pokazati i uložiti u razvoj svoga grada. Odlaze jer ne žele više biti dio podijeljenih vrtića, škola, kafića…. Ako želimo napredak trebamo razviti privredu, privući ulagače i dati šansu našoj mladosti da ovdje ostane, radi i osnuje obitelji”, poručuje.
Zamjera što građanima “nikada nije jasno i glasno rečeno što je potpisano uspostavom procesa mirne reintegracije nakon Domovinskog rata” .
“Nije im rečeno da smo prodani i da su potpisi stavljeni pod pritiskom Europske unije. Sve što je potpisano tada događa se sada i mi to živimo sada. Građani Vukovara su najtolerantniji. Žive sa svojim krvnicima. Ne potežu noževe. Ne pucaju po ulici čak niti kada se za pravoslavni Božić puca u Borovu. Građani Vukovara su i tada mirni. Jedino što traže sve ove godine jeste kaznu za krivce, za silovatelje, za krvnike. Traže kosti svojih najmilijih da bi ih sahranili i na grobu zapalili svijeću, a prijave stoje u ladicama, to se ne rješava”, navodi u otovrenom pismi Mirjana Semenić Rutko.
Ističe kako je ćirilica u Vukovaru prisutna od reintegracije, stalno i uvijek.
“Prisutan je i srpski jezik kojim se služi većina djelatnika srpske nacionalne manjine zaposlena u javnim ustanovama kao što su vrtići, škole, bolnica, trgovine i ostale javne službe te kojeg moramo slušati i razumjeti htjeli ili ne bez obzira što živimo u Republici Hrvatskoj gdje je službeni jezik hrvatski, a pismo latinica. Neke ćirilične ploče stoje još uvijek i nitko ih ne dira (npr. Ured državne uprave). Srpska nacionalna manjina sebe predstavlja kao državljane RH, a jedino što traži jesu veća prava od svih ostalih državljana RH. Kao građani RH imaju jednaka prava i dužnosti kao i svi drugi građani RH i obavezu poštivanja zakona koji vrijede na području RH. I kao i svi drugi građani RH trebaju poštivati običaje većinskog naroda i svih ostalih manjina u RH. Ministri, govorite da je potreban dijalog. Pa mi taj dijalog tražimo godinama. Tražimo da nas se sasluša. Tražimo isti život kao i u drugim dijelovima Hrvatske. Ništa više, ali niti manje. Mi obični građani ne žicamo donacije, ne kukamo, nego radimo i pokušavamo zaraditi za svoj život. A dijalog znači da u razgovoru postoje dvije strane, strane koje žele razgovor. Mi drugu stranu nemamo. Što god mi rekli nitko nas ne čuje, ili nas ne želi čuti, a još manje razgovarati. Dijalog je trebao biti sve ove godine, gdje ste bili?…Gospodo ministri, prestanite zarađivati bodove na kostima naših poginulih. Razvijte privredu. Vratite ukradeno. Kaznite one koji su pronevjerili silne milijarde. Naša zemlja se guši u dugovima dok vi i dalje trpate novce u svoje džepove. Kaznite i krivce za ubijene i nestale u Vukovaru, izvadite iz ladica predmete i procesuirajte ih. Nemojte nam mazati oči hapšenjima, a potom te iste ljude puštate na slobodu za par dana i sve se zaboravlja. Mi to vidimo i pamtimo. Nemojte za svoje političke bodove koristiti bol očeva i majki koji su izgubili svoje sinove. Kaznite krivce. I u konačnici primite na znanje da je kolona sjećanja na 18.11. nastala spontano i dio smo nje u spomen na naše najmilije, a ne zbog vas. Vi nam tu niste bitni. Ići ćemo i ove godine. Možda u koloni, a možda sami, ali ne zbog vas nego zbog nas i naših najdražih. Donesite odluke koje će nam našu Hrvatsku dići na vrh koji je i zaslužila, a ne je pokopati ispod dna. To će vam biti bodovi. Ostavite se Vukovara!!”, poručuje vijećnica u Gradskom vijeću Vukovara Mirjana Semenić Rutko.
