Cenzura (lat.) je službena kontrola javnih publikacija (novina, knjiga), kazališnih djela, filmova, radio-emisija, TV-emisija, itd., da bi se spriječilo objavljivanje ili propagiranje nečega što vrijeđa javni poredak, moral, što je štetno po interese države, vladajuće klase
i privilegiranih krugova…
Pojam cenzure potječe još iz vremena Rimskog Carstva i dužnosti koju je obnašao tzv. censor. Cenzori starog Rima bili su javni dužnosnici zaduženi za popisivanje stanovništva i procjenu njihovog imetka, nadzor financija te kontrolu javnog morala, koju
su provodili po vlastitom nahođenju. No, cenzura je s vremenom počela dobivati negativne konotacije i postala sinonim za gušenje slobode javne riječi.
Cenzura se najčešće dijeli na tri vrste: preventivnu, suspenzivnu i autocenzuru.
Kao što naziv sugerira, cilj preventivne cenzure je spriječiti objavljivanje nepodobnih djela, što se najčešće postiže kontrolom rukopisa prije njihova slanja u tiskaru.
Ukoliko neko sumnjivo djelo izbjegne preventivnu cenzuru i dospije u javnost, nastupa suspenzivna cenzura – pojam koji podrazumijeva cenzorske metode koje se primjenjuju nakon što je djelo već tiskano, ili čak distribuirano po knjižarama, a one sežu od zapljene ili uništenja cijele naklade do zabrane posjedovanja ili čitanja.
Autocenzura je za svaki režim najpoželjniji oblik cenzure, budući da je relativno suptilna i stvara privid da cenzura zapravo ne postoji. U takvim slučajevima, autor sam odlučuje hoće li nešto objaviti, a na odluku uvelike utječe strah od eventualnih sankcija, potaknut represivnom atmosferom stvorenom od državnih vlasti.
PRESS 032
