U nedjelju, 16. svibnja, održavaju se lokalni izbori, koje mnogi nazivaju „festivalom demokracije“, na kojima ćemo još jednom birati načelnike, gradonačelnike i župane. Prilika je to da građani nagrade ili kazne dosadašnje čelnike jedinica lokalnih samouprava za sve ono što su napravili ili pak nisu napravili tijekom protekle četiri godine. Kada je riječ o Vukovarsko – srijemskoj županiji biti će to zasigurno jedni od interesantnijih izbora uopće do sada. Imamo čak pet kandidata za župana, a i po općinama i gradovima biračima uglavnom imaju veći izbor nego do sada. Više nije novost da su se za po još jedan mandat kandidirali i neki koji su na čelu općina i gradova po 20 i više godina. O tome što su i koliko napravili do sada dalo bi se razgovarati ali o tome je najbolje da pričaju sami mještani. Međutim, novost je veliki broj nezavisnih kandidata koji su se odlučili, iako su bez stranačke infrastrukture, kandidirati za izvršnu vlast. Ono što će posebno obilježiti ove izbore činjenica je što su najveći broj tih nezavisnih kandidata nekadašnji članovi HDZ-a koji su iz raznih razloga napustili redove stranke. S obzirom na stanje hrvatske oporbe oni su u više jedinica lokalne samouprave i najveći suparnici dosadašnjim načelnicima i gradonačelnicima. Cijela ta priča otišla je toliko daleko da su se radi politike i izbora posvađali braća, članovi obitelji, kumovi, prijatelji… Uglavnom, tijekom proteklih mjesec dva dana, koliko traje „izborno ludilo“ svjedočili smo raznim „događanjima“, a nije izostajalo i obećanja. Slučajno baš pred izbore svjedočimo raznim svečanim otvaranjima ali i još brojnijim obećanjima. Graditi će se tako šetnice, pješačke staze, parkinzi, spomenici, uređivati škole, vrtići… Čuli smo i o otvaranju više stotina radnih mjesta, slušali o novim proizvodnim pogonima… Raditi će se sve ono što se trebalo raditi tijekom protekle godine ali nije. Odjednom smo počeli svjedočiti nizu obećanja od koji su mnoga, nažalost, nerealna i neostvariva. Tu se često pojavljuje i problem kvalitete kandidata, a o ljudima na izbornim listama za vijeća i skupštine da i ne govorimo. Naime, od većine njih nismo čuli nikakve izborne programe, a posebno ne one koji su ostvarivi i realni. Nažalost, uglavnom smo slušali bajke. Ipak, moramo biti i realni i reći da neki od kandidata iza sebe imaju dobre rezultate rada i da su se kroz svoj rad već dokazali na razne načine. Birači u tim općinama i gradovima to najbolje znaju i oni ne bi trebali imati previše problema na ovim izborima. Sa obećanjima ne zaostaje niti Vlada RH koja odjednom daje i omogućava sve. Tako se baš nekako pred izbore počelo opet govoriti o neradnoj nedjelji o čemu se inače priča već 20 godina. U kroničnoj besparici uvodi se i „covid dodatak“ za umirovljenike, a i povrat poreza počet će stizati prije vremena. Ministri, koji su plaćeni da vode svoja ministarstva i samim tim i državu, hodočaste po cijeloj Hrvatskoj. Kada ih se sve zajedno sluša izgleda nam da živimo u Švicarskoj ili Švedskoj, a ne da i danas svjedočimo cestama prepunim rupa, uništenom gospodarstvu, polupraznim selima i gradovima, poljoprivredi koja nikako da uhvati korak s onom europskom… Kako god običnim građanima sve to što pojedinci pričaju i obećavaju izgleda dobro pa se često čuje i žal što se izbori ne održavaju barem jednom godišnje. U isto vrijeme oni koji godinama prate razne izbore znaju kako najvećim dijelom od toga neće biti ništa i da će se sve što je obećano ili rečeno zaboraviti, u zavisnosti od izbora, već poslije prvoga ili drugoga kruga izbora. Međutim, jedno je sigurno. One koje budemo izabrali živjet će puno bolje. Imati će visoke plaće, razne dodatke, razne povlastice i slično. A birači i obični građani? Oni će se već nekako, kao i do sada, snaći.
