IZBORI: Joakim Erdelji: Najbitnije je da oživimo kulturni centar Rusina u Petrovcima, da se Rusini ne stide toga što jesu

Foto: Đuro Karalić

PETROVCI, Joakim Erdelji, profesionalni snimatelj Vinkovačke televizije od od 1996. do 2020. godine, a i sada ga se može vidjeti kako povremeno snima za tu televizijsku kuću, odlučio je okušati se i u politici. Kandidirao se za zamjenika načelnika Općine Bogdanovci iz reda rusinske nacionalne manjine sa samo jednom željom – da pokuša spasiti od zaborava rusinsko kulturno naslijeđe kojemu, kako kaže, prijeti velika opasnost od odumiranja.

“Sve nas je manje i mislim da neću pretjerati ako kažem da nas, ukoliko se nastave sadašnji trendovi, na ovim prostorima više neće biti za dvadeset, trideset godina”, kaže ovaj 62-godišnji veliki zaljubljenih u kulturu Rusina i sve ono što taj maleni narod iz grupe Istočnih Slavena koji su na područje Slavonije, točnije u Vukovar, Petrovce i Mikluševce doselili prije nekih 190 godina, čini prepoznatljivim. Joakim Erdelji kaže kako je sve manji broj ljudi koji u Petrovcima pričaju Rusinski. “Sklapaju se mješoviti brakovi u kojima je pravilo da djeca nešto rusinskog i nauče, ali čim izađu na ulicu rusinski jezik zaboravljaju”, kaže navodeći kako danas u Petrovcima živi puno manji broj stanovnika nego ih je bilo evidentirano prilikom zadnjeg popisa stanovništva 2011. godine. “Petrovci evidentno nazaduju. Volio bih da selo ponovno bude uredno kao što je bilo prije Domovinskog rata kada je u selu živjelo i do 2.000 stanovnika koji su svi imali posao i dobro se živjelo. Uništio nas je rat i od tada nazadujemo jer sve više mladih iseljava, a ostaju starci koji nisu više u snazi”, priča dodajući kako kako je uslijed koronavirusa pala i kulturna aktivnosti po kojoj je rusinska zajednica bila poznata.

“Mislim da smo blizu da nam se ugasi par kulturno-umjetničkih društava. Vjerojatno ćemo izgubiti Vinkovce i Osijek, a upitno je i Rajevo Selo. Mladih jednostavno nema, a stariji ne mogu sami”, navodi dodajući kako se sve nade i dalje polažu u “Petrovačko zvono”, središnju godišnju kulturnu manifestaciju Rusina u Hrvatskoj, koja se svake godine održava u Petrovcima.

“Namjerama mi je, ukoliko postanem zamjenik načelnika Općine Bogdanovci iz reda rusinske nacionalne manjine učiniti sve kako bi potaknuo obnovu života u Petrovcima. Već imam od ranije uspostavljenih veza s rusinskim zajednicama u okolnim državama koje su voljne pomoći nam u obnovi kulturnog života, ali i gospodarstva. Može se uz dobru volju i dosta rada puno toga dobroga napraviti za Rusine u Petrovcima”, kaže Joakim Erdelji ističući mogućnost gubitka kulturnog indentiteta petrovačkih Rusina kao najveću opasnost po tu rusinsku zajednicu. “Mnogi Rusini danas se izjašnjavaju kao Hrvati ili Srbi jer im je tako, kako kažu, jednostavno lakše. Ja sam Rusin i ne osjećam se da mi je zbog toga nešto teže”, kaže navodeći kako su Rusini od svih nacionalnih manjina najviše stradali u Domovinskom ratu boreći se za slobodnu i suverenu Hrvatsku. “Poginulo je 98 Rusina što je velika brojka u odnosu na ukupan broj pripadnika rusinske zajednice”, kaže Erdelji ocjenjujući kako je iznimno bitno zadržati mlade, a da bi se to učinilo mora im se dati razlog za ostanu u rodnom mjestu.

“Najbitnije nam je da oživimo kulturni centar Rusina u Petrovcima, da se Rusini ne stide toga što jesu”, poručuje te kaže kako će Rusini poginuli u Domovinskom ratu dobiti spomenik na vukovarskom Sajmištu, “Uspio sam i riješiti problem zastave Rusina koju općinske vlasti godinama nisu htjele izvjesiti, a na kraju sam se uspio izboriti za tu zastavu koja je registrirana u skladu s hrvatskim zakonom”, kaže dodajući kako ne razumije otpore koji kod pojedinaca postoje prema Rusinima. “Dio smo ove države za koju smo se i borili u Domovinskom ratu i smatramo je svojom domovinom. Želimo sačuvati nacionalni indentitet kako bi znali tko smo bili u prošlosti i što želimo od budućnosti. A želimo napredak i razvoj. Ukoliko mi glasači 16. svibnja na lokalnim izborima poklone povjerenje, neću ga izigrati jer znam da zajedno možemo puno toga učiniti kako bi nam svim bilo bolje. U ovim godinama života i s ovim iskustvom ja nemam što kalkulirati, niti izgubiti. Želim pokušati i staviti se svojim sumještanima na raspolaganje jer znam i osjećam da mogu dosta toga pozitivnog učinit za Rusine u Petrovcima”, poručuje Joakim Erdelji.