Nositelj liste SDP-a za Skupštinu Vukovarsko-srijemske županije na predstojećim lokalnim izborima je Davor Benić, v. d. predsjednika Županijske organizacije SDP-a, koji je tu dužnost preuzeo nakon poznatih događanja s isključenjem Željka Saboa iz SDP-a.
Kako su se ti događaji odrazili na funkcioniranje županijske organizacije u predizborno vrijeme?
Svakako se protekli događaji ne mogu ocijeniti pozitivno po funkcioniranje stranke, ali smo ih relativno brzo prevladali. U odnosu na probleme i raskole u drugim strankama naše županije, mi smo naše probleme riješili civilizirano, bez velikih tenzija i međusobnog „pljuvanja“ po medijima. Brzo smo skupili, i to bez reketarenja zaposlenika po javnim, državnim i komunalnim poduzećima i ustanovama, više nego dovoljno potpisa potpore našem kandidatu za župana Davoru Ćavaru i krenuli u izbornu kampanju.
Kako po SDP ocjenjujete dosadašnji tijek kampanje?
Proveli smo dvije ankete preferencija birača u našoj županiji i rezultati su za nas očekivani. HDZ-ov kandidat je u prvom krugu na preko 30%, Josip Dabro, Davor Ćavar i Nikola Kajkić se nalaze između 20% i 17%, što je unutar
statističke pogreške, dok Tomislav Panenić znatno zaostaje. U drugom krugu sve je otvoreno, jer nijedan
kandidat ne može biti siguran kako će prvi stići do 51% glasova. Davor Ćavar je odličan kandidat, uspješan odvjetnik, jedini koji dolazi iz privatnog sektora, i za razliku od ostalih zna kako je teško na tržištu zaraditi novac. Ono što moram naglasiti jeste kako se ponovno na izborima za župana Vukovarsko-srijemske županije, isto kao i prošli put, događa prijevara birača. Naime, imali smo 2019. godine izbore za Europski parlament, na koje su samostalno izašli SDP, HDZ i SDSS, te su ti izbori pokazali prave odnose snaga u četiri općine Vukovarsko-srijemske županije sa srpskom nacionalnim manjinom – u Borovu, Trpinji, Markušici i Negoslavcima. U njima je tada ukupno SDSS dobio 2.990 glasova, SDP 98 glasova, HDZ 56 glasova i ostali 212 glasova. Ali, na prethodnim je lokalnim izborima 2017. godine tih 56 HDZ-ovih glasova u te četiri općine vrijedilo 1.724 glasa za Božu Galića, odnosno čak 48%, dok su ostali kandidati dobili znatno manje. I sada se događa ista situacija, dužnosnici SDSS-a „pokućare“ po općinama s većinskim srpskim stanovništvom i nagovaraju pripadnike srpske zajednice da glasaju za HDZ-ovog kandidata, ali da se to ne razglasi u javnosti. Dakle, na djelu je u našoj županiji tajna koalicija HDZ-a i SDSS-a, koalicija koje se očigledno oba partnera, ili srame ili imaju tajne političke dogovore, a najvjerojatnije i jedno i drugo. Takvi se tajni politički dogovori u civiliziranom svijetu nazivaju –politička korupcija, a ona se u našoj županiji ogleda na niz načina pa i kroz plaću od 17.627 kuna zamjenika župana Bože Galića, SDSS-ovca Đorđa Čurčića, koji ima najveću plaću među svim zamjenicima župana u Hrvatskoj. To je vjerojatno nagrada za uspješno “pokućarenje”. Mi u SDP-u, kao što je poznato nemamo nikakvih predrasuda prema SDSS-u i smatramo ga ravnopravnim dionikom političke scene, ali smo protiv tajnih međustranačkih dogovora. Ako već HDZ i SDSS imaju na izborima zajedničkog kandidata, onda neka i formiraju službenu koaliciju kako ne bi varali javnost i birače. Svakako bi i HDZ-u na županiji bilo politički pametnije da je i službeno u koaliciji sa SDSS-om, a ne s HSP AS – U STEČAJU. Ako moraš koalirati sa strankama u stečaju, to ne miriši na dobro. Ja samo mogu pozvati onih 55% birača Vukovarsko- srijemske županije koji za izbore tradicionalno ostaju kod kuće, da ovaj puta to ne naprave i spriječe da o političkoj sudbini naše županije odlučuju mutni dogovori HDZ-a i SDSS-a.
Za kakvu će te se politiku zalagati u županijskoj Skupštini kao županijski vijećnik?
Jedna od tema koju planiram otvoriti jeste i ustroj regionalne samouprave. Država bi konačno trebala prihvatiti činjenicu kako je županija nepotrebna jedinica regionalne samouprave. Nema tog posla iz djelokruga uprave koji obavlja županija, a da ga jednako kvalitetno, u pravilu i bolje, ne bi obavio grad/općina ili ministarstvo. Proteklih sam godina provodio zanimljiv eksperiment. Više desetaka sam ljudi pitao što su to decentralizirana sredstva kojima županija raspolaže. I oni koji se aktivno bave lokalnom politikom, a nisu prethodno bili članovi županijske Skupštine, nisu znali dati jasan odgovor. Pravi je odgovor sljedeći: kada je Tuđman početkom 90-ih osnovao županije, morao im je dati i neka zaduženja. Do tada je primjerice pet ljudi iz nekog pododjela Ministarstva obrazovanja vodilo računa o isplati plaća zaposlenicima neke škole, kao i o doznaci potrebnih sredstava za podmirenje materijalnih troškova te škole – struje, grijanja i sl. Kada su županije osnovane, osnivačka prava školskih ustanova prebačena su na njih, i tada, zamišljenih pet ljudi iz nekog pododjela Ministarstva obrazovanja i dalje vodi računa o isplati plaća zaposlenicima pojedine škole, ali sada – procijenjenu vrijednost materijalnih troškova svih škola s područja županije, doznači županiji. Tada, na prijedlog župana, predsjednik županijske Skupštine svečano na sjednicu Skupštine uvrsti točku dnevnog reda: Raspodjela decentraliziranih sredstava za osnovno školstvo na području županije. I vijećnici glasaju koliko će kojoj školi dodijeliti novca za struju, grijanje i sl. Kao da će u prosincu škola ostati nezagrijana u slučaju da je župan pogrešno raspodijelio brojke, ili se vijećnici iz nekog razloga inatili pa nisu htjeli izglasati odluku. Pravo na toplu učionicu je temeljno dječje pravo, a ne da o tome odlučuju vijećnici političkih stranaka. I tako potpuno isto u zdravstvenom sustavu i sustavu socijalne skrbi. A sve je to isto i dalje moglo raditi istih onih pet ljudi iz pododjela nadležnog Ministarstva. Osim što sada to rade novozaposlenih pet ljudi u županijskoj upravi. Kada sam prvi put u Skupštini dobio te materijale, prvo sam pomislio da nisam dobro shvatio, da je u pitanju neka zabuna, pa mi smo ipak država. Ali nažalost prevario sam se.
I SDP je svojevremeno bio na vlasti u koaliciji, imao je i premijera i mogao je ukinuti županije, ali nije.
Nažalost, točno. Ja se samo kao član SDP-a mogu ispričati biračima što to nismo napravili u mandatu
Vlade Zorana Milanovića, a trebali smo. Predsjednik Milanović je sada pun priče, a kada je imao mandat za korjenite promjene društva, nije ga baš ispunio. Osim u dijelu fiskalizacije, brodogradnje i „švicarca“. Nije se dohvatio dva najveća izvora političke korupcije u Hrvatskoj – županijskog ustroja regionalne samouprave i iz državnog proračuna subvencioniranja općina koje se ne mogu samofinancirati. Ta dva instrumenta isključivo služe za stranačko „uhljebljivanje“ članova, koji se za to odužuju kada treba glasovati na parlamentarnih, predsjedničkim ili EU izborima. Što se tiče veličine općina i gradova, mi smo u europskom prosjeku i ne treba ograničavati broj i granice općina. Neposredna vlast, a to jest općina ili grad, treba biti što bliže svakome korisniku njihove usluge, tj, njenom stanovniku, pa i u fizičkom smislu. Ako svako selo želi da bude općina, u tome ga ne treba sprječavati, ali ako se ne može samofinancirati, neka taj posao obavljaju volonterski, a ne da se plaće financiraju iz državnog proračuna. Županije bi trebalo pretvoriti u regije koje su prostorno i sociokulturno jedinstvene, kao npr. Slavonija i Baranja. Tim bi se regijama trebala ograničiti politička moć npr. izbor čelne osobe regije provodio bi se u regionalnom parlamentu, a ne u neposrednim izborima. Regije bi trebale služiti, osim donošenja generalnih strategija razvoja, kao potpora općinama i gradovima u smislu koordinacije objedinjavanja komunalnih usluga, provedbe natječaja za EU fondove, edukacija – uglavnom trebale bi pomagati manjim jedinicama lokalne samouprave da mogu samostalno opstati.
Tvrdite kako županijski ustroj nije dobar, a ipak se kandidirate za vijećnika u županijskoj Skupštini Vukovarsko-srijemske županije.
Naravno, poštujemo postojeći zakonski okvir i prema tim pravilima moramo napraviti najbolje što možemo za našu županiju, ali ne možemo nijekati da takav ustroj nije dobar i da ga treba promijeniti. Uostalom, mislim iskoristiti svoju poziciju u Glavnom odboru SDP-a i kada za to dođe vrijeme tražiti da se SDP jasno odredi prema regionalnom ustroju, a ne kao do sada, kada su po tom pitanju pojedinci iz SDP-a, službeno ili neslužbeno, izražavali uglavnom nejasan stav.
U protekle ste četiri godine bili vijećnik u Gradskom vijeću Vinkovaca, ali ste prije toga odradili i
mandat u županijskoj Skupštini. Je li vam dosta politike?
Da, jedan sam od rijetkih u našoj županiji koji sam sudjelovao i u Vijeću velikog grada i u županijskoj Skupštini, a tek jedan od nas nekoliko koji su politički aktivno sudjelovali u radu oba predstavnička tijela. Uostalom, nedavno smo imali medijska prepucavanja sadašnjih i bivših HDZ-ovaca kako se netko usudi kandidirati za župana, a u protekle četiri godine u najvažnijem političkom tijelu županije u kojem je sudjelovao, a to je Skupština, nije prozborio niti riječ. Ali tu već dolazimo do problema, koji je zahvaljujući raskolu u HDZ-u i javno prezentiran. A to je problem donošenja političkih odluka, odluka o javnim nabavama, o kadroviranju i sl. u „ministarskoj“ šumi, a ne tamo gdje bi takve odluke trebale biti donesene – u predstavničkim i izvršnim tijelima općina, gradova i županija. Činjenica je da je skoro svaki stanovnik naše županije znao da se to kod nas tako radi, ali je sada prvi puta javno, od relevantnih osoba to i opisano. Taj problem odlučivanja „o svemu u našoj županiji“ povlaštene skupine nekoliko desetaka ljudi najveći je uzrok demografske i gospodarske propasti županije. Većina onih koji ne pristaju na takvu igru, jednostavno spakira kofere i odlazi. Nažalost, ne mali broj je onih koji su se dobro uklopili u taj sustav i ostvarili manje ili veće beneficije iz njega. Ni blizu beneficijama onih koji odlučuju, ali su ipak sretni. Ne shvaćaju da svojim odabirom aktivno sudjeluju u nazadovanju naše županije i države. Nažalost, ima nešto u našem mentalitetu, bojim se i većine ljudi, da jednostavno vole da se boje, i ako se nekoga ne boje, i od njega nisu, milošću njegovom, ostvarili neku korist – smatraju da takav i ne zaslužuje vlast. U svakom slučaju ne možemo reći da nemamo vlast kakvu zaslužujemo, i kako ona teza o pokvarenoj vlasti i plemenitom, poštenom i pravdoljubivom narodu ne stoji, jer izabrana vlast je samo najbolji opis onih koji su ih izabrali.
