U Bruxellesu je predstavljeno prvo međunarodno komparativno istraživanje o stanju klijentelizma i politizacije u medijima, koje je provelo Partnerstvo za društveni razvoj u šest država jugoistočne Europe. Prema istraživanju, Srbija i je ispred Hrvatske u provedbi javnih politika, dok su za Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju zabilježeni negativni rezultati.
Najbolje pozicionirana zemlja prema mjerenju Indeksa u nultoj točki je Srbija, koja pokazuje značajnu prednost u odnosu na druge zemlje u razvijenosti regulatornog i institucionalnog okvira, zaprekama klijentelističkoj praksi te odgovarajućoj dostupnosti i kvaliteti podataka koji se bave pitanjima medija.
Hrvatska je na drugom, a Crna Gora na trećem mjestu. Rumunjska se nalazi na sredini ljestvice dok Makedonija i Bosna i Hercegovina imaju negativne rezultate, što ukazuje na određeni stupanj hitnosti u tim zemljama za preoblikovanjem medijske politike i infrastrukture.
Eksperimentalno istraživanje ili nulta točka mjerenja indeksa klijentelizma provedena je u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i Rumunjskoj. Quid pro quo definira interakciju sektora politike-medija-privatnog u današnjem svijetu, objasnio je Munir Podumljak, autor publikacije nulte točke indeksa i direktor projekta MEDIA CIRCE, u kojem se provodi istraživanje.
Podumljak je rekao i da nedostatak univerzalnosti u odnosima društvenih subjekata, gdje su mediji najvjerojatnije najvažniji među njima, čini to da je demokracija jednostavno alat za formaliziranje moći klijentele, a u većini slučajeva to znači legalizirana korupcija te podizanje novog modela kojeg nazivamo „društvena zarobljenost“ ili zarobljena društva.
Međutim, iako rangiranje govori u prilog situacije u medijima u Srbiji i Hrvatskoj, rezultati mjerenja pokazuju da smo daleko od potrebnih i očekivanih vrijednosti. Rizici klijentelizma u medijima u ciljanim zemljama uključuju:
-visoki rizik izloženosti članova radnih skupina uključenih u izradu medijskih politika (institucionalnog i regulatornog okvira) neopravdanom utjecaju (klijentelističkoj praksi) bez stvarnih regulatornih zapreka,
– nema stvarnih barijera usvajanja „klijentelističkih“ zakona,
– financijski odnosi, odnosno protok novca između javnog sektora i medija (uključujući oglašavanje i komercijalne ugovore) ne evidentiraju se na zadovoljavajući način,
– ne postoje stvarne barijere klijentelizmu u pogledu dodjele bespovratnih sredstava ili financijske pomoći medijima,
– nema jedinstvene obavezne evidencije različitih oblika rada u medijima što dovodi do visoke izloženosti novinarske struke prekomjernom utjecaju vlasnika, poslodavaca, politike i industrije oglašavanja,
– nema jedinstvene statistike građanskih parnica i kaznenih postupaka protiv novinara i izdavača u područjima klevete, uvrede i javnog sramoćenja.
ĐURO KARALIĆ/HND.HR
