VINKOVCI, Odjel za kulturu i turizam Grada Vinkovaca od ovoga je tjedna bez dosadašnjeg pročelnika Marija Banožića koji je imenovan na mjesto predstojnika Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, te je prilika za podvući crtu pod ono što se do sada u tome uredu napravilo i što će se naći kao izazov pred novim čelnim čovjekom toga odjela, koji bi u budućnosti mogao biti jedan od važnijih u strukturi gradske uprave, ukoliko se kulturna i turistička priča o Vinkovcima odvrti na pravi način.
A za početak cijele vizije Vinkovaca kao možebitnog kulturnog i turističkog El Dorada počiva na Master planu razvoja turizma grada Vinkovaca koji je, kako ocjenjuje Mario Banožić, uz čiste imovinsko-pravne odnose temeljni dokument Vinkovaca za svako daljnje kandidranje projekata bilo prema nacionalnim izvorima financiranja ili izvorima financiranja od Europske komisije.
„Master plan nije dokument koji se može provesti za jedan ili dva mandata. Treba ga kontinuirano provoditi do njegove realizacije i nadopunjavati ga novim proizvodima, a u njega svi moraju biti uključeni u pojedinim fazama. Realizacijom 26 programa opisanih u Master planu grad ostvaruje preduvjete prema UNESCO zaštiti i boljem portfelju turističkih proizvoda“, tvrdi Banožić.
Ministarstvo kulture pomaže sufinaciranjem
Od programa koji su u realizaciji navodi kako je u tijeku izrada konzervatorske podloge za kulturno-povijesnu cjelinu grada Vinkovaca za koju je Ministarstvo kulture odobrilo 130.000 od ukupno potrebnih 205.000 kuna. Započela je obnova kipa sv. Trojstva u parku na Trgu bana Josipa Šokčevića koji s 150.000 od potrebnih ukupno 300.000, također sufinancira Ministarstvo kulture.
„Izgrađen je Spomenik vučedolskom ljevaču bakra na Pješačkoj zoni te obnovljen kip sv. Florijana, podignut spomenik Ivanu i Mariji Kozarac, a postavljeno je i novo spomen poprsje Josipa Runjanina na istoimenom trgu. U parku uz Bosut u ulici Josipa Lovretića postavljene su skulpture Dine Merhav iz ciklusa „Ptice u letu““, navodi Mario Banožić neke od kulturnih i turističkih projekata koji su Vinkovcima realizirani u protekle četiri godine.
Do promjena teško, ali…
Malo ili puno? Rekli bi, dosta s obzirom da je riječ o Vinkovcima, gradu u kojem je proces promjena, a posebnice odnosa u složenoj gradskoj strukturi političkih i inih odnosa i moći, do sada bio teško prihvaćan i gotovo neprovediv. Ali, tijek vremena koji odnosi jedne, a donosi druge ljude, odnose i prilike, i tu čini svoje. Tako se promjene u nekim stvarima u gradu na Bosutu, htjeli to priznati ili ne, ipak osjećaju. Doduše, kultura je uvijek bila iznimno jaka u Vinkovcima, često doduše nepriznata i marginalizirana, ali Vinkovci su bili i ostali grad za koji se kultura posve normalno veže. Nema više puno onih kulturnih pregalaca za koje će mnogi reći, „to su bili ljudi od digniteta i zvanja, danas više takvih nema“, ali rađaju se neki novi klinci, s nekim novim idejama. Tako nema više „starog“ Matakovića, ali tu je „mladi“ Mataković, umjetnički spektakularan na svoj način. Neki dan nas je napustila i Ivana Iskra Janošić, višedesetljetna „noćna mora“ mnogih investitora i graditelja. Ali, ostavila je iza sebe u Gradskom muzeju isto tako sposobne i odlične arheologe, kao što je i sama bila. A kao i ljudi, mjenjaju se i iznova rađaju i događaji i prilike koje Vinkovci kao gradska sredina nude i moraju nuditi. Vinkovačke jeseni, unazad nekoliko godina doživjele su preinake koje su se nekima svidjele, nekima ne, a koje su učinjene kako bi se ta, inače bazično folkorna manifestacija, usmjerila prema mlađim naraštajima i onima kojima folklor i tradicija, snaše i bećari, nisu od primarnog značaja već, kada se nešto događa u gradu, traže nešto drugačije i po svojoj mjeri. I imaju na to pravo. Kao i oni kojima su Vinkovačke jeseni isključivo folkorna manifestacija i kao takvu je jedino vide. Onima koji traže nešto drugačije, tu su Rimski dani ili Advent u Vinkovcima, po mnogima najbolji Advent u Slavoniji koji unazad dvije godine Vinkovce u prosincu pretvara u mjesto ugodno za život.
Gradska knjižnica test gradskim vlastima
Hoće li to Vinkovci doista i (p)ostati, ali ne samo tijekom prosinca, već svih 365 dana u godini, ovisi o mnogo čemu, a ponajviše o nama samima, pametnoj politici gradske uprave, njezinim kapacitetima i mogućnostima da se nosi sa potrebama najvećeg vukovarsko-srijemskog grada. Jednu od prilika za vinkovačko bolje sutra svakako pružaju kultura i turizam (ogroman je broj razloga i povoda za takvu tvrdnju, a priča o najstarijem europskom gradu i 8.300 godina neprekinutoj naseljenosti samo najupečatljivija). A kamo će se krenuti u tom smjeru, znat će se ubrzo, s proljećem. Gradnja nove Gradske knjižnice bit će prvi test misli li nova gradska vlast se ozbiljno pozabaviti ovime gradom ili ćemo i dalje slušati najave o ovoproljetnom, ovoljetnom ili ovojesenskom, pa nagodinu opet ispočetka, početku radova na tom značajnom objektu za kulturu Vinkovaca. Naprosto je sramota u kakvim uvjetima već godinama od rata radi vinkovačka knjižnica i ne postoji (valjda!) niti jedno, iole suvislo obrazloženje, zašto je tomu tako.
Mario Banožić mnogo je toga započeo u protekle četiri godine. Neki će se njegovom odlasku s čelnog mjesta Odjela za kulturu i turizam radovati, a neki ne. Kao i kod svega i kod svih. Sada je puno bitnije da na njegovo mjesto dođe netko tko će nastavit s razumjevanjem potreba kulturnog i turističkog sektora u Vinkovcima, dijela gospodarstva koji puno obećava, ali je i znao biti omalovažavan i tretiran kao nešto što na ovim našim istočnoslavonskim ravnicama teško ili gotovo nemoguće raste i sazrijeva. Poput banana i ananasa.
