Ima samo 12 godina, razne dijagnoze ali i uspješno pohađa Glazbenu školu u Vukovaru

Foto: Ivan Matić

VUKOVAR, Večernji list donio je danas priču o dječaku iz Vukovara Aleksandru Mirku Klajiću koji ima samo 12 godina ali i dijagnosticiran DiGeorgov sindrom koji ima genetsko stanje slično Downovom sindromu, mentalnu retardaciju, srčanu manu, probleme sa štitnjačom, a uz sve to i ne priča. Međutim, Aleksandar je i dječak koji pohađa Glazbenu školu u Vukovaru i, kako kaže njegova učiteljica, ima apsolutni sluh što ima jako mali broj ljudi uopće na svijetu. Apsolutni sluh znači da ima sposobnost da prepozna visinu tona bez nekog referentnog tona i da pamti apsolutnu visinu svakoga tona.   

„Aleksandar je imao svega tri godine kada smo primijetili da jako voli glazbu. Stajao je uz stariju sestru koja je vježbala sviranje na sintisajzeru i koja je pohađala Glazbenu školu. Nije mrdao i vidjelo se kako ga to jako interesira. Kako je vrijeme odmicalo on je pokazivao sve više interesa. Kćerka je poslije nekoga vremena mi rekla kako on može ponoviti sve što ona odsvira“, započela je priču o Aleksandru njegova majka Dijana Klajić Panić.

S njegovom ljubavi prema glazbi obitelj je počela kupovati sintisajzere svih vrsta i boje koje je Aleksandar slagao i igrao se s njima. Unajmili su i privatnu učiteljicu klavira koja je počela raditi s njim. Počeo je koristiti i tablet na kojemu je tražio fotografije klavira. Sve to dovelo je do toga da su prije nekih godinu i nešto odlučili Aleksandra upisati u Glazbenu školu Vukovar.

„Aleksandar jednostavno obožava ići u školu. Do sada smo imali dva sata tjedno nastavu, a sada ćemo imati po tri puta. Međutim, kako živimo blizu mi smo svakoga dana u školi. On obiđe učionice, isproba klavire. U svemu tome nailazimo na veliko razumijevanje svih u školi i hvala im na svemu tome jer to Aleksandru puno znači“, ističe Klajić Panić.

I Aleksandar je novinarima spremno pokazao što je naučio do sada pa je odsvirao jednu skladbu. Kako to i ide prvo je se naklonio, zatim spremno sjeo za klavir i počeo svirati. Kada je završio ponovno je se naklonio, a onda i veselo sam sebi zapljeskao. Iako je relativno nov u školi već je nastupio na nekoliko koncerata kao i na Natjecanju za mlade pijaniste Damir Sekošan na kojemu je osvoji drugu nagradu iako je ocjenjivan kao i ostala djeca. Prije svakoga natjecanja u obitelji Klajić Panić vrijede posebne pripreme u okviru kojih odijelo s košuljom i leptir mašnom na ofingeru stoji i po nekoliko dana. Isto tako mama i učiteljica moraju odjenuti haljine.

„Aleksandar u svemu tome uživa tako da ćemo mi nastaviti ići u Glazbenu školu sve dok to bude moguće i dok on to bude želio. Za sada nemamo klavir ali gledati ćemo u budućnosti da ga nabavimo. Poslije svega ponosna sam na njega i sve što je napravio. Aleksandar je dijete koje nema prijatelja i ne može nikoga nazvati da ide na igralište igrati se. Njemu je glazba sve. On je i primjer koliko jedno dijete zapravo može napraviti ako mu se malo pomogne, omogući nešto i ima potporu za to što radi. U svemu ovome nismo razmišljali mozgom nego srcem. Isto tako razmišljali su i u školi i zato smo u svemu tome i uspjeli“, rekla je Klajić Panić.

Aleksandar klavir uči svirati uz učiteljicu Renatu Somrak koja ne krije kako joj je sve ovo veliki predstavljalo veliki poticaj ali i izazov jer se sa tim nije nikada susretala. Prisjetila se kako je prvoga dana, kada je došao u prostorije škole, otrčao do učionice gdje su klaviri i kada ih je vidio da je počeo skakati od sreće i pljeskati. Ne krije i da je strahovala kako će sva ta nastava se odvijati posebno jer je Aleksandar neverbalan. Kako god Aleksandar je danas jedino dijete s posebnim potrebama koje pohađa neku glazbenu školu u Hrvatskoj.

“Rad s Aleksandrom drugačiji je jer je on hiperaktivno dijete koje u jednom trenutku ustane i prošeta pa se opet vrati. Unatoč svemu odradimo sve što smo zamislili. Kada sam vidjela koliko je talentiran odlučila sam raditi s njim po svim pravilima. Iz sata u sat napredujemo s tim da mnogo toga mama Dijana i ja rješavamo u hodu jer drugačije ne ide. U ovakvim slučajevima svaka pohvala svima koji sudjeluju u ovome jer se samo kroz zajednički rad može uspjeti u ovakvim slučajevima. Posebna pohvala mami Dijani koja je primjer majke koja se sva daje za svoje dijete i puno toga žrtvuje. Kada je riječ o Aleksandru ja sam sigurna da će on sa svojim daljim i upornim radom u budućnosti na klaviru svirati kao i ostala djeca. Očekujem i da će nastupati i na natjecanjima i osvajati nagrade jer on to može”, rekla je za Večernji list Somrak.

https://www.facebook.com/100026823203048/videos/893911718533418