Kada se gleda djelovanje hrvatskih Euro zastupnika u proteklih godina svi će se složiti, bez obzira na političku pripadnost, kako je Ruža Tomašić bila jedna od onih koje su obilježile proteklih pet godina. Ostat će zapamćene njene brojne rasprave, prijedlozi, inicijative… Na prošlim izborima Tomašić je osvojila preko 103 tisuće preferencijalnih glasova tako da s obzirom na svoje djelovanje i u nove izbore za EU parlament ulazi s ciljem da osvoji novi mandat.
Što je presudilo da donesete odluku za ponovnu kandidaturu za Europski parlament?
Moje izvješće o maloj plavoj ribi u Jadranu kojim su srušene drastične kvote Europske komisije koje bi uništile našu ribarsku industriju usvojeno je u studenom 2018. Sad se mora postići kompromis između Parlamenta, Komisije i Vijeća, a taj proces nije ni započeo. Ne budem li ja za pregovaračkim stolom, nego u ime EP-a tamo bude, recimo, neki Talijan, bojim se da u kompromisni tekst neće ući neke za Hrvatsku vrlo važne stavke.
Jedna ste od najaktivnijih europarlamentarki uopće. Kako bi ocijenili svoj rad u proteklih pet godina?
Uvijek je vrlo nezahvalno govoriti o svom radu te je stoga moja glavna poruka biračima upravo ta da ignoriraju ono što političari govore, te doista otvore oči i gledaju što to oni točno rade. Statistika aktivnosti u Europskom parlamentu o mom radu ide mi u prilog, brojke ne lažu, a biračima prepuštam da na izborima 26. svibnja daju finalnu ocjenu o mom angažmanu u Europskom parlamentu.
Koje biste rezultate posebno istaknuli u svom dosadašnjem djelovanju u Europskom parlamentu?
Ono čime sam napose ponosna jeste intenzivno sudjelovanje u zakonodavnom radu dvaju odbora u kojima sam bila punopravna članica – Odbora za regionalni razvoj (REGI) te Odbora za ribarstvo (PECH). U navedenim odborima do sada mi je pošlo za rukom 28 puta biti izvjestiteljica u sjeni u ime svoje grupe Europskih konzervativaca i reformista te sam čak 5 puta imenovana glavnom izvjestiteljicom, od čega tri puta za INI izvješća (izvješća na vlastitu inicijativu), a dva puta za iznimno važne uredbe – već prethodno spomenutu Uredbu o Višegodišnjem planu za malu plavu ribu u Jadranu o kojoj direktno ovisi 10 tisuća radnih mjesta u ribarskom sektoru te Uredbu o povećanju financiranja programa potpore strukturnim reformama kojom sam Republici Hrvatskoj uspjela priskrbiti mogućnost povlačenja dodatnih 158 milijuna EUR iz fondova Europske unije. Iznimno sam ponosna i na rad koji sam uložila kako bi Europskom vijeću i Europskoj komisiji rasvijetlila pravedničku ulogu Hrvatske u Domovinskom ratu te kako bi ih upoznala s još uvijek neistraženim, neprocesuiranim i nekažnjenim slučajevima ratnih zločina. Također, moja borba za ravnopravnost hrvatskog jezika u institucijama Unije podigla je puno prašine među europskim establishmentom koji se nadao kako će navedena diskriminacija proći neopaženo, te su ju iz tog razloga stavili u proceduru glasovanja bez prethodne rasprave. Iznenadilo ih je što im se netko iz Hrvatske suprostavio, i rekao – no pasaran!
Koliko se može napraviti u parlamentu koji broji 751 zastupnika?
Doista mnogo kada tom radu ne pristupate sa defetističkih pozicija i s kompleksom manje vrijednosti. Ukoliko se zasuču rukavi, te odmah na početku mandata krene s intenzivnim radom i legitimnim lobiranjem za interese svoje države, mogu se napraviti velike stvari. Prema nekim grubim procjenama čak 2/3 zakonodavnih akata koje u Republici Hrvatskoj stupaju na snagu su akti koji se donose u institucijama Unije. Smatram da se doista radi o alarmantnom podatku koji kristalno jasno pokazuje da izbori za Europski parlament nikako nisu izbori od drugorazrednog značaja, kako se u javnom prostoru uobičajeno percipiraju.
Što Hrvatska treba napraviti kako bi bila vidljivija u Europskom parlamentu i Bruxellesu općenito?
Nažalost, ono što Republika Hrvatska od ulaska u punopravno članstvo Europske unije 2013. još uvijek nije pokazala u radu i odnosu s institucijama Unije jeste jasan i nedvosmislen državnički stav koji polazi prvenstveno s pozicije zaštite vlastitih državnih interesa i interesa hrvatskog naroda. Europska unija odavno je prestala biti zajednica suverenih i ravnopravnih država koje surađuju od stvarima od zajedničkog interesa, kao što su to zajedničko tržište, uklanjanje trgovinskih barijera, međunarodna trgovina, itd. Umjesto toga, Unija se pretvorila u centralističko-birokratsku tvorbu koja kao hobotnica širi svoje krakove nauštrb suvereniteta individualnih država članica Unije na sve veći spektar segmenata politike koji prema Ugovoru o funkcioniranju Europske unije spadaju u područja podijeljenih ovlasti u kojima je dužna poštivati principe supsidijarnosti i proporcionalnosti. Hrvatske vlasti pred takvim djelovanju institucija Unije uporno zatvaraju oči te potvrdno klimaju glavom na svaki mig koji dođe od Europske komisije. Kud Europska komisija okom, naša Vlada skokom.
Koja su pitanja koja planirate komunicirati u Europskom parlamentu i Bruxellesu uopće?
U idućem mandatu planiram nastaviti sa važnim poslom na Višegodišnjem planu za malu plavu ribu u Jadranu. Kao glavna izvjestiteljica Europskom parlamenta, ukoliko osvojim novi mandat, čeka me zahtjevan trijalog s Europskom komisijom i Europskim vijećem. U tom trijalogu biti ću jedina koja će braniti interese hrvatskih ribara. Neće biti lako, ali kao što sam već naglasila, ništa nije nemoguće a ja osobno u borbi za interese naših ribara ne pristajem ni na kakve kompromise. Ono što također planiram u sljedećem mandatu, jeste postati članica Odbora za poljoprivredu (AGRI) te se na jednak način boriti i za interese naših poljoprivrednika, od kojih se najveći broj nalazi u demografski i ekonomski opustošenoj Slavoniji. Stanje u sektoru poljoprivrede u Hrvatskoj također je iznimno teško i smatram da Republika Hrvatska u tom odboru nužno treba imati predstavnika koji će biti informiran o europskim politikama u sektoru te koji će posljedično biti u mogućnosti utjecati na najznačajnije odluke koji će se za sektor donositi u Europskom parlamentu.
Kakav je vaš stav o uvođenju eura kao službene valute u Hrvatskoj?
Držim da Republika Hrvatska još uvijek nije niti iz bliza spremna za ulazak u eurozonu pod svaku cijenu jer za to nije ispunjen niti jedan temeljni preduvjet. Umjesto da se koncentrira na smanjivanje rashoda proračuna, Hrvatska je još uvijek fokusirana na prihode proračuna. Strukturne reforme izostale su u potpunosti – javne financije nisu konsolidirane reformom pravosuđa, reformom javne uprave, povećanjem učinkovitosti javnog sektora, poreznim rasterećenjem itd., a udio javnog duga u BDP-u nije smanjen na razinu ispod 60%. Dakle, RH još uvijek nije spremna na uvođenje eura kao valute, a toj tezi ide u prilogi to što neke mnogo razvijenije zemlje od Hrvatske, kao što su to Poljska, Mađarska, Češka i Švedska, još uvijek ne žele mijenjati nacionalne valute za euro.
Kako gledate na pregovore Srbije za ulazak u Europsku uniju?
Smatram da je nužno beskompromisno blokirati ulazak Srbije u Europsku uniju dok se ne ispuni nekoliko temeljnih preduvjeta koje Srbija mora ispuniti prije nego li se mogu zatvoriti pregovaračka poglavlja 23 i 24 o pravosuđu i temeljnim ljudskim pravima, te o pravdi, slobodi i sigurnosti. Pri tome prvenstveno mislim na isplatu ratne štete Republici Hrvatskoj (ista se procjenjuje na 300 milijardi dolara ili 9 izgubljenih BDP-a), pitanje rasvjetljavanja, procesuiranja i kažnjavanja ratnih zločina koji su se dogodili za vrijeme Domovinskog rata, pitanje nestalih (još uvijek se 1093 osobe vode kao nestale), plaćanje odštete hrvatskim logorašima, potpuna suradnja sa sudom u Den Haagu, stavljanje izvan snage srbijanskog zakona o univerzalnoj jurisdikciji te niz drugih otvorenih pitanja. Ukoliko Republika Hrvatska ne iskoristi ovu povijesnu priliku za ostvarivanjem barem djelomične materijalne štete te pravde prema žrtvama ratnih zločina i nestalih osoba te njihovih obitelji, bojim se da više nikada nećemo biti u prilici zahtijevati ono što smo već odavno trebali dobiti da živimo u iole pravno uređenoj državi koja drži do svojih građana.
Kako biste ocijenili ovogodišnju kampanju za izbore za Europski parlament u Hrvatskoj te svoju kampanju?
Ovogodišnju kampanju ocijenila bi u najmanju ruku užarenom, što se odnosi i na desni i lijevi politički spektar. Bilo je tu mnogo udaraca ispod pasa i nekoliko uvredljivih karakterizacija od strane nekih pojedinaca i stranaka. Na navedeno se ne želim obazirati jer svoju kampanju vodim pozitivno, neopterećeno, te orijentirano prvenstveno na rezultate koje sam ostvarila tijekom proteklog mandata u Europskom parlamentu. Nikada nisam bila tip političarke koja igra političke igrice i govori diplomatskim rječnikom bez da išta konkretno kaže. Govorim ono što mislim, radim ono što govorim a birači koji će to znati prepoznati i cijeniti poklonit će mi svoj glas na izborima 26. svibnja.
Kakve rezultate očekujete od izbora?
Za listu Hrvatskih suverenista, čija sam nositeljica, očekujem najmanje jedan mandat a duboko sam uvjerena kako smo zbog iznimno kvalitetnih pojedinaca koji se nalaze na listi u mogućnosti osvojiti i drugi.
Koliko je važno da hrvatska desnica ima svog zastupnika u Europskom parlamentu?
Naravno da je iznimno važno da Republika Hrvatska ima zastupnike koji će predstavljati čitavu lepezu političkog spektra. To je bit demokracije. Budući da se ja osobno, te moja lista Hrvatskih suverenista politološki svrstava u desni centar, ono što mi nudimo biračima koji odluče dati glas za našu listu jeste zastupnik kojemu će u svakom trenutku mandata prioritet u djelovanju u Europskom parlamentu biti interes Republike Hrvatske i njenih građana. Budući da se ne svrstavamo u krajnju desnicu, naša želja nije rušiti Europsku uniju iznutra nego konstruktivno raditi na tome da se Europska unija vrati svojim korijenima te ponovno postane zajednica istinski ravnopravnih i suverenih država članica koje dobrovoljno surađuju onim u pitanjima koja se na efikasniji način mogu riješiti na razini Unije. Primarni fokus ponovno bi se u tom slučaju vratio s razine Unije na razinu individualnih država članica i legalno i legitimno izabrane predstavnike nacionalnih državnih institucija, koji najbolje poznaju bilo svoga naroda. Naravno, to za sobom vuče i veliku odgovornost građana koji trebaju biti oni koji će znati procijeniti koja politička opcija će doista željeti i znati raditi za njihov najbolji interes.
