Najprije je premijer Andrej Plenković odletio u Bruxelles na pregovore o najvišim funkcijama u EU. Iako je znao da ga se spominje kao mogućeg kandidata za fotelju šefa Komisije i da o tome bruji cijela zemlja nije našao za shodno da narodu obznani ili otkloni svoje namjere ukoliko mu se takva prilika ukaže. Zašto bi on kome govorio što kani kada je njegova karijera u pitanju?! Hoće, neće – pregovori su se odužili, a novinari su tri dana prečitavali strane medije i skupljali izjave po bruxelleskim hodnicima ne bi li doznali hoćemo li za koji dan imati premijera ili ne.
Kada se konačno doznalo da je Plenković izvisio otkrilo se i da ne samo da nije bio ravnodušan na mogućnost izbora, nego je tamo imao i moćnog lobista, glavnog tajnika Komisije Martina Selmayera koji je prije pet godina, priča se, na mjesto predsjednika Komisije postavio Junckera.
Hoće ,neće rasplet situacije čekao je i Zoran Milanović koji je u sklopu svoje predsjedničke kampanje pod geslom „od vrata do vrata“ otišao u Đurđevac na manifestaciju „Picokijada“. S manifestacije se pohvalio kako je i on još 2014. godine, dok je bio premijer, mogao otići na sigurno mjesto podpredsjednika Europske komisije, ali nije jer ljudi ne vjeruju onima koji imaju rezervnu opciju sa šest nula. Onda mu ni to nije bilo dosta, pa se valjda u odsutnosti drugih predsjedničkih kandidata s kojima bi se mogao svađati, ponovo obratio Plenkoviću i poručio mu da je pokoravanje Hrvatske stajalištima nekakve Pučke stranke neprihvatljivo i da će nas zbog činjenice da podržava Webera posvađati s Njemcima, Francuzima, Nizozemcima i Španjolcima. Milanoviću se ovdje mora priznati da sigurno zna što govori jer je poznato da govori iz osobnog iskustva. Naime, i sam se proslavio izglasavanjem sramotnog Lex Perković koji je Hrvatsku i prije ulaska u članstvo EU posvađao s brojnim partnerima, a osobito s Njemačkom.
A dok je Plenković vodio teške pregovore za bruxelleske fotelje, pa se nije imao vremena baviti trivijalnim stvarima, afere ministra u njegovoj Vladi, Lovre Kušćevića, su se nastavile nizati… Otkrilo se tako da je, uz tisuće četvornih metara pašnjaka, koje je za jeftine pare kupila njegova žena, a on ih kao načelnik Općine Nerežišća pretvarao u građevinska zemljišta, pa skupo prodavao, Lovro pomogao nekim offshore tvrtkama s Malte i Kariba da isti način dođu u posjed cijele južne padine Vidove gore na otoku Braču. Otkrilo se i da je muljao kada je javnosti prodavao priču o tome da on kao načelnik Općine nije imao veze s prenamjenama zemljišta koje je donosilo Općinsko vijeće, jer je prema zapisnicima sa sjednica on redovito obrazlagao točku 2. pod nazivom Prijedlog izmjena Prostornog plana. To je bila kap koja je prelila čašu koalicijskim partnerima u Vladi koji su zatražili Lovrinu smjenu, pa se napeto čekalo Plenkovića da se vrati kući kako bi se doznalo hoće li ili neće Lovro ostati ministar.
Tresla se brda, rodio se miš! Kada je Plenković konačno sletio u Hrvatsku Lovro je uzeo torbu s papirima i premijera uvjerio u svoju nevinost. Ovaj je pak, po svom starom dobrom običaju ministru sve oprostio, jer sve su se te navodne afere dogodile prije više od deset godina, i poručio koalcijskim partnerima da ga ne ucjenjuju jer da se bez svakoga može. Sutra ujutro je odletio u posjet Poljskoj, a nama je ostala dilema hoće li se ili neće raspasti vladajuća koalicija.
Za to vrijeme predsjednica Kolinda Grabar Kitarović dala je intervju za Hrvatski katolički radio. Ne bi li se umilila desnici govorila je o brojnim aktualnim temema, pa je među ostalim istaknula kako se zalaže za pravo liječnika na priziv savjesti kada je pobačaj u pitanju jer za nju nema dileme kada počinje život. Otkrila je i kako na svojim putovanjima u automobilu često sluša Katolički radio, ali i da neki dečki iz njene pratnje redovito slušaju tu stanicu, te za vrijeme puta mole krunicu. Iako je na kraju spomenutog intervjua predsjednica slušateljima zapjevala svoju omiljenu duhovnu pjesmu “Krist na žalu” nije našla za shodno konačno reći hoće li ili neće u utrku za još jedan mandat na Pantovčaku.
U međuvremenu, nakon što mu je Plenković oprostio što u imovinske kartice nije upisao vikendicu i stan, u nove probleme s nekretnimama se uvalio i ministar državne imovine Goran Marić. Ovoga puta riječ je o skupom stanu koji mu je poklonila crkva, a on im za uzvrat obećao rješiti obnovu samostana. Bolje nije prošla ni ministrica Gabrijela Žalac koju su novinari iznervirali pitanjima jer se doznalo za suradnju tešku 26 milijuna kuna, koliko je u protekle tri godine ugovoreno između tvrtke Omega software, u kojoj pjevač i predsjednički kandidat Miroslav Škoro ima pet posto udjela i Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova. Ministrica se, ljuta zbog pitanja oko tih ugovora, otresla na novinare da u svim transparentnim poslovima vide aferu, a Škoro je pojasnio kako ga u cijeloj priči najviše pogađa činjenica što se priča da je Gabrijela jahala konja u spotu njegove pjesme “Ne dirajte mi ravnicu” iako je to zapravo bila gluma u spotu pjesme “Šumi, šumi Javore”. Što se ovih priča tiče čini se da one još nisu dobile svoj epilog, pa preostaje pričekati i vidjeti hoće li se ili neće pojaviti kakav novi detalj.
