Sveopća panika koja je u zemlji nastala pojavom korona virusa u Hrvatskoj pogurala je u drugi plan unutarstranačke izbore u HDZ – u pa je, osim činjenice da je aktualni premijer Andrej Plenković odnio nadmoćnu pobjedu nad svojim protukandidatom Mirom Kovačem, ispod radara javnosti prošlo sve ono što se događalo iza stranačkih kulisa, posebice tijekom izbora na lokalnom nivou za predstavnike temeljnih odbora i gradskih organizacija. A baš te činjenice otkrivaju snagu Plenkovićeve pobjede i minoran utjecaj njegovih rivala Kovača, Penave, Brkića i Stiera na članstvo stranke.
Iako je spomenuta četvorka u javnost izlazila sa pričama kako ih se ucjenjuje i napada, kako se njihovi simpatizeri ucjenjuju radnim mjestima i degradacijom statusa istina je da je priča na terenu bila obrnuta.
Hrpa lokalnih šerifa načelnika, gradonačelnika i šefova organizacija, koji su svoje sadašnje statuse i fotelje uzeli zdravo za gotovo, u promjeni vodstva stranke vidjeli su priliku da svoje statuse, unatoč neradu i neredu, zadrže ili se još bolje pozicioniraju, pa su prijetnje i ucjene članstvu frcale na sve strane.
Preko noći su podijelili stranku na „nove“ i one „stare“ kojih se najbolje riješiti, a svi oni koji su slovili za Plenkovićev kadar postali su nepoželjni. Pod prijetnjom gubitka radnih mjesta, ugleda, statusa bilo im je zabranjeno kandidirati se čak i za predsjednike temeljnih organizacija, tražile su im se greške, o njima se raspitivalo kod susjeda, prijatelja, poznanika. Svojim su pak kandidatima obećavali brda i doline zakunu li im se na poslušnost. Lokalni moćnici igrali su na sve ili ništa u nadi da će si izborom podobnih i zahvalnih osigurati apsolutnu moć na „svom teritoriju“.
A onda im se ta igra obila o glavu. Kao politički diletanti, koji u stranku nisu ušli iz uvjerenja nego zbog osobnog probitka, precijenili su svoj utjecaj i zaboravili na činjenicu da je glasovanje tajno. Zaboravili su i da je Plenković premijer u trenutku kada se Hrvatska suočava sa najvećom prijetnjom nakon Domovinskog rata i da su priče koje je Kovač servirao o pravom putu na koji treba vratiti HDZ u ovom času članstvu nebitne jer znaju da će se zemlja uskoro naći u sveopćem kaosu epidemije smrtonosnog virusa.
Unatoč strahu i pod kirurškim maskama članstvo je biralo.
Pokazalo je što misli o Penavi, koji je na kraju samo jedan od inih, lokalni političar sa vrlo ograničenim utjecajem u ostatku Hrvatske, što misli o Brkiću koji si je godinama gradio reputaciju njuške koja drma strankom i bez čije bi potpore sve propalo i poručilo Kovaču i Stieru da su imali priliku biti u vrhu stranke ali to nisu iskoristili.
Nakon prebrojavanja glasova Plenković je u maniri velikog vođe „poskidao glave„ svojim rivalima i gurnuo ih na stranačke margine, a žurnim imenovanjem Tomislava Čuljka na mjesto tajnika za odnose sa drugim strankama i Darka Horvata na mjesto tajnika za gospodarska pitanja pokazao s kim se u budućnosti u stranci računa.
Priče i snovi o apsolutnoj moći lokalnih šerifa i njihove liste otpisanih tako su preko noći postale samo puke tlapnje, pa su se povukli u svoje čaršije nadajući se da će u sveopćem kaosu koji COVID -19 sije zemljom Plenković zaboraviti na njih – iako je to, ako je suditi prema potezima koje je premijer povukao odmah nakon unutarstranačkih izbora, zapravo malo vjerojatno.
AUTOR: Sonja Marinković Hoffmann
