VINKOVCI, U povodu Dana otvorenih vrata Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) vinkovački Centar za znanstveni rad HAZU priredio je večer posvećena etnologu i književniku s ovih prostora Josipu Lovretiću ( Otok, 1865. – Čardak 1948. ).
O životu i djelu ovoga etnografa i zaljubljenika i narodnu baštinu koji je prikupio opsežnu etnografsku građu o Otoku, koju je objavio u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (1897–99., 1902., 1917) , govorili su ravnateljica Centra HAZU u Vinkovcima Anica Bilić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Luka Marjanović, muzejska savjetnica uu Gradskom muzej Vinkovci Ljubica Gligorević i teolog Mirko Martinović iz Otoka.
Prikazan je i dokumentarni film HRT-a o Josipu Lovretiću redateljice Ljiljane Mandić.
Josip Lovretić, svećenik, etnograf i etnolog rođen je u Otoku, 29. lipnja 1865. Pučku školu pohađao u Otoku i Privlaci, gimnaziju u Zagrebu i Vinkovcima, a zatim teologiju u Đakovu. Godine 1888. zaređen je za svećenika, službuje u Vrpolju i Đakovu, a od 1902. do 1920. u Gradištu. Odlaskom u mirovinu doživotno se povlači u samostan Dolorosa u Čardaku kod Gradačca. Još kao učenik vinkovačke gimnazije sakuplja pjesme narodnog pjesništva, a 1896. izdaje knjigu s oko sedam tisuća narodnih dvostiha pod naslovom „Pjesmice za igre u kolu“. Kao pripovjedač (napisao oko 40 pripovijesti) opisivao je život i običaje na selu, ostavljajući nam vrijedne etnografske i etnološke podatke o šokačkom, slavonskom i graničarskom selu 18. i 19. stoljeća. Svoje radove pretežno objavljivao u Vijencu, Prosvjeti, Hrvatskom braniku i drugim časopisima. Najpoznatije su mu studije etnološko-etnografskog karaktera „Narodna nošnja u Privlaci i Otoku kod Vinkovaca“ (1886), te „Otok. Narodni život i običaji“ (1897/1902), i druge. Umro je 27. lipnja 1948. godine.
