Mnoga su mjesta u Hrvatskoj dugo čuvala tradicionalne božićne običaje, no čini se kako smo danas gotovo sve zaboravili i okrenuli se nekim novim vrijednostima, piše dnevnik.hr.
Pšenica – simbol novog života
Jedan od rijetkih, ako ne i jedini stari hrvatski božićni običaj koji se i danas zadržao je sijanje pšenice. Pšenicu sijemo na blagdan svete Lucije i puštamo da raste sve do Božića. Prema tradiciji, pšenica se na Božić ukrašava bojama hrvatske trobojnice uglavnom na način da se oko nje sveže crveno-bijelo-plava trakica te se u sredinu stavi svijeća. Ovisno o tome kako bi pšenica iznikla, takva bi sljedeće godine u poljima bila ljetina. Inače, pšenica se smatra simbolom plodnosti, obnove i novog života.
Panjevi – simbol Svetog Trojstva
U kuću su se nekad na Badnjak unosili slama i panjevi. Slama je simbolizirala Isusovo rođenje, a često bi i djeca na Badnje veče legle na slamu simbolizirajući samog Isusa. Očevi bi na ognjište unosili i tri velika panja (ili badnjaka) koja su simbolizirala Sveto Trojstvo. Panjevi bi se potom zapalili u ognjištu, a njihovom bi se vatrom upalile sve svijeće u kući. U nekim se dijelovima Hrvatske na panjeve stavljalo i malo hrane koja se nalazila na svečanom stolu. Panjevi se u hrvatske domove danas više ne unose, čast izuzecima, a glavni razlog je što se i princip grijanja u domovima promijenio, pa panj za ognjište više nije potreban.
Hu-benedikt.hr piše kako je u Slavoniji je običaj da se na Badnjak u kući dariva prvo muško dijete, kada u ranu zoru dječaci pohode kuće u susjedstvu, rodbine tzv. položaji, kada domaćinu zaželi obilje roda u novoj godini,njemu se daje najveća kobasica i kojekakvi slatkiši. Tada se dan provodi u pripremanju. Prije večernjeg zvona je večera, svi se zajednički mole.
Za večeru se jede posna hrana (božićni kruh, riba, itd.) Kada se oglasi večernje zvono unosi se slama u kuću, i tada djeca skaču na nju. Kada je i to gotovo uz Božićnu pjesmu i veselje kiti se krizban (bor). U pola noći je ponoćka i cijela obitelj ide na nju.
Muškarci trebaju na Badnjak temeljito srediti i obilno nahraniti blago, jer i ono treba osjetiti radost božićnih blagdana. Osim toga, na njima je da nabave sve namirnice te da donesu i iscijepaju dovoljna drva za sve dane ‘božića’.
Kuća se kitila zelenilom i ukrasima od papira, a bor se kitio obojanim orasima, jabukama nanizanim košticama bundeve, ukrasima od tijesta i drugim ukrasima koje su sami ukućani izrađivali. Na Badnji dan spravlja se poseban kruh badnjača ili bogato ukrašen božićni kolač.
Navečer nakon opremanja stola, domaćin je donosio slamu u kuću, koja se stavljala ispod stola i u križ na stol. Između slame na stolu moralo se staviti što više raznoraznog sjemenja i zrnja, i svega onog što su željeli da rodi iduće godine.
Betlemaši unosili pjesmu u dom
Betlemaši ili Betlehemaši su djeca koja su po selu nosila jaslice i išla od kuće do kuće pitajući glavu obitelji prima li ih u svoj dom. Ako ih je pozvao oni bi ušli u kuću i otpjevali pokoju božićnu pjesmu. Na žalost, danas se rijetko tko odliči na čin donošenja pjesme i božićnog duha u tuđe kuće.
Kuća se kitila i prije božićnog drvca
Iako je božićno drvce u današnjem obliku u Hrvatske domove ušlo tek sredinom 19. stoljeća, kuće su se i prije toga kitile. Kitile su se cvijećem, orasima, suhim voćem, svijećama i sličnim ukrasima koje je našim precima dala majka priroda. U nekim se dijelovima Hrvatske kitila cijela kuća, u drugima se kitila samo glavna greda u kući ili ognjište.
Različiti krajevi Hrvatske imali su različite običaje, a njih je bilo na stotine. U nekim se krajevima na Božić čekala prva osoba koja će u kuću ući. To bi najčešće bila mlada i zdrava, jaka osoba jer je to značilo da će naredna godina biti sretna i plodonosna za obitelj. Na Badnjak se, kao i danas’, postilo, a za Božić je bio obavezan obilan i bogat ručak. Iako nekada nisu imali raznovrsne namirnice iz cijelog svijeta kao što ih mi imamo danas, za božićnim ručkom ničega nije smjelo nedostajati. Na stolu se najčešće našla perad, voće, kolači, orasi, bademi i slično.
Sama riječ Badnjak dolazi od staroslavenske riječi koja znači “bdjeti”, “čuvati” – dan uoči Božića kad se jedno badnje drvo, u obliku stabla ili grane, unosi u kuću i loži na ognjištu, a drugo ostaje ispred kuće.
