Prvi rezultati popisa stanovništva u Hrvatskoj su za mnoge očekivano loši ali su oni ne samo loši nego su katastrofalni. Mnogi će reći i kako su rezultati zapravo još i gori s obzirom da su već sada mnogima sumnjive brojke stanovnika pojedinih gradova i sela. Taj rezultat biti će još i gori kada se, uskoro, bude doznala dobna struktura i kada se bude vidjelo koliko smo zapravo „stari“. Demografi na sve te stvari upozoravaju već godinama unazad ali bez rezultata jer su oni koji odlučuju zatvarali oči pred svime tome te im je bilo lakše da ne čine ništa po tome pitanju. Kako god došli smo do te razine da više ne srljamo u provaliju nego smo u provaliji iz koje se ne vidi kako i na koji način izaći. Situacija je loša u cijeloj Hrvatskoj ali su posebno na udaru slavonske županije pri čemu je Vukovarsko – srijemska županija rekorder s gotovo 20 posto manje stanovnika nego prije deset godina. Drugim riječima Vukovarsko – srijemska županija danas broji 144.438 stanovnika ili čak 35.083 stanovnika manje nego prije deset godina. Usporedbe radi prostor današnje Vukovarsko – srijemske županije je 1991. godine imao čak 231.241 stanovnika. Ubrzo poslije objavljivanja prvih rezultata popisa stanovništva uslijedila su i brojna novinarska pitanja o razlozima tolikog pada broja stanovnika ali i što učiniti da za deset godina ta brojka ne bude još i gora. A, tu se moglo čuti svega i svačega. Političari, koji su kada se nešto dobro napravi uvijek prvi tu da se pohvale, sada prozivaju druge i traže krivce u svemu drugome samo ne u sebi iako su zapravo oni jedan od najvećih krivaca. Tako je ministar obrane i predsjednik HDZ-a Vukovarsko – srijemske županije Mario Banožić „prodao“ priču o koktelu razloga koji su doveli do ove demografske kataklizme pri čemu je na prvome mjestu istakao Domovinski rat. I zaista rat i ratna stradanja svakako predstavljaju dio razloga za ovoliki broj iseljenih ali Banožić zaboravlja spomenuti nekoliko stvari. Prije svega to je činjenica da je rat završio prije 30 godina te da su se od tada mogla napraviti čuda. A, nisu. Pri tome je se dovoljno sjetiti razaranja Njemačke tijekom Drugoga svjetskoga rata i gdje je Njemačka bila 20-ak godina kasnije. Kada mu to napomenete onda on, očekivano, kaže da ne trebamo marginalizirati Domovinski rat. Zaboravio je reći i tko gotovo sve ove godine unazad vodi županiju, tko drži vlast u najvećem broju općina i gradova i kakvi su im rezultati. Oglasio se isti dan, i to iz Vukovara, i predsjednik SDP-a Peđa Grbin. On, opet očekivano, razlog vidi u HDZ-u. Međutim, i Grbin je zaboravan pa nije rekao da je i SDP u dva navrata vodio Hrvatsku ikakve su rezultate imali. Grbin to kaže iako je upitno s kakvom stranačkom organizacijom raspolaže ne samo u Vukovarsko – srijemskoj županiji nego i u Hrvatskoj. Oglasio se i predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava koji je, također, očekivano prozvao vladajuće zaboravljajući kako je do prije dvije godine i sam bio dio toga. Konferenciju za novinare imao je i predsjednik Hrvatskih suverenista Marijan Pavliček koji je također prozvao sve redom ali zaboravljajući kako su i on i njegova stranka dio svega toga već godinama. Možda da se provjere i rezultati u općinama i gradovima gdje su na vlasti ili sudjeluju na vlasti. Zapravo su svi krivi pri čemu je samo neko manje a netko više kriv. Dovoljno je vidjeti što i kako rade, kakve teme otvaraju, kakve projekte provode… Jedan od većih problema je i njihovo kadroviranje jer posao dobivaju samo oni s odgovarajućim stranačkim iskaznicama. Tako je bilo, tako je sada, a tako će, nažalost, biti i dalje. Tako je postalo normalno da na rukovodećim mjestima imamo nesposobne i nekvalitetne ljude koji nikada ne bi mogli biti na takvim dužnostima da nisu politički aktivni. Zato i imamo niz pročelnika i direktora u najmanju ruku sumnjivih znanja i kvaliteta. Njima je dobro jer su plaćeni jako dobro, a mnogi od njih imaju i menadžerske ugovore iako su im rezultati, vrlo često, nikakvi. Ali može im se jer ih ne plaćaju iz svoga džepa nego iz proračuna koji pune svi građani. To što oni neće ništa kvalitetnoga i dobroga napraviti nema veze niti to koga interesira. Kada danas-sutra bude smijenjen iz nekoga razloga opet će mu se pronaći neko rukovodeće i dobro plaćeno radno mjesto. Treba malo pogledati i popise zaposlenih u raznim agencijama i sličnim ustanovama gdje prevladavaju sve tatini sinovi i kćerke. Možda da podsjetimo i na razne natječaje na kojima su, vjerojatno slučajno, pobjeđivali oni za koje se to mjesec – dva ranije znalo da će pobijediti. U isto vrijeme svako malo slušamo o čuvenom i nadaleko poznatom “Projektu Slavonija” i sličnim projektima za koje nitko ne zna niti što znače, niti što je napravljeno, niti tko je zaposlen, niti bilo što drugo. Međutim, bitno je da priča i da se novac vrti. I ove demografske brojke rezultat su toga projekta. Tu su svakako i posljedice Domovinskog rata pa se tako i danas gleda tko je tko, tko je kojega spola, tko je koje nacionalnosti, vjeroispovijesti i slično pri čemu nikako da progledaju i vide da je ovdje toliko malo kvalitetnih ljudi ostalo bez obzira na nacionalnost, spol i sve drugo. Sve političke stranke zajedno danas ne mogu složiti jednu ekipu kvalitetnih ljudi. Ne mogu jer ih nema. U isto vrijeme sve to vide i gledaju obični ljudi koji iz dana u dan vide i doživljavaju nepravde. Njima ne pomaže to što su im djeca pametna, radna i odlični studenti. Ne pomaže jer ili nemaju odgovarajuću člansku iskaznicu ili pak jer nisu u svojoj stranci dovoljno jaki i prepoznati. Samim tim, poslije jednoga, drugog ili trećeg neuspješnog pokušaja, preostaje im samo spakirati se i kupiti autobusnu kartu u jednom smjeru. I kako je Siniša Glavašević rekao prije više od 30 godina – krivi ste. Ono što je najgore to je da niti poslije ovoga popisa stanovništva vjerojatno se ništa posebno neće dogoditi. Nekoliko dana mediji će se baviti ovim brojkama, a onda će se nastaviti „Reality Hrvatska“ pa ćemo se zabavljati s prepucavanjima Milanovića, Plenkovića, Banožića, novim mjerama Capaka i Božinovića… Ubrzo će proljeće, Uskrs, turistička sezona… Građani će rezultate popisa stanovništva staviti negdje sa strane što političarima i odgovara jer će oni i dalje sjediti u prvim redovima, biti jako dobro plaćeno za svoj (ne)rad, dobivati dnevnice, putovati okolo… Stoga se nitko od nas ne treba iznenaditi kada za deset godina budemo slušali i čitali o novim kataklizmičkim rezultatima popisa stanovništva. Valjda će tada, barem na ovim prostorima, biti nekoga tko će to imati da sluša i pročita. Interesantno je i kako se oni najodgovorniji za ovakvo stanje u Hrvatskoj, Zoran Milanović i Andrej Plenković, ne oglašavaju o svemu. Ostaje samo nepoznato ne oglašavaju se o 400.000 građana manje u zadnjih deset godina zato što su svjesni da su oni odgovorni ili pak smatraju kako je sve u redu jer zapravo žive u paralelnom svijetu. Možda je čak ovo drugo i realnije jer su oni jako dobro plaćeni za svoj “rad”, njihove supruge rade na dobrim radnim mjestima, a i djeca su zbrinuta te ne razmišljaju o odlasku u Irsku i Njemačku. Na kraju, mogu samo reći – Bila jednom jedna Slavonija.
AUTOR: Branimir Bradarić
