Bajke političara i imaginarni projekti od kojih građani nemaju koristi

U petak, 11. studenoga, prigodno je obilježen Dan Vukovarsko – srijemske županije koji je ove godine proslavljen u Županji. Bila je ovo prilika da se županijske vlasti pohvale sa realiziranim projektima kao i planovima za budućnost. Rekao je župan Damir Dekanić kako su u protekloj godini rasli prihodi, zaposlenost pa čak i plaće kao i da je zaustavljeno iseljavanje. Ovogodišnji Dan Vukovarsko – srijemske županije uveličao je svojim dolaskom i ministar obrane Mario Banožić, koji je inače iz Vinkovaca i normalno je da na takvim danima bude nazočan, ali i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković. Premijer je svoje 15-minutno obraćanje okupljenima iskoristio da prije svega istakne rezultate rada Vlade ne samo u protekloj godini nego i u proteklom razdoblju. Između ostaloga premijer se pohvalio rastom BDP-a, kreditnim rejtingom, pomoći građanima i tvrtkama tijekom kovid pandemije… Posebno je istakao kako je 2022. godina godina isporučivanja rezultata višegodišnjih napora u nekim područjima kao što su ulazak u eurozonu, schengen i otvaranje Pelješkog mosta. Kazao je kako je trenutna inflacija 10 posto ali i da očekuje kako će ona slijedeće godine biti prepolovljena. Podsjetio je i na ulogu Vlade kod donošenja cijena plina i električne energije za kućanstva u Hrvatskoj rekavši kako bi one bile osjetno više da nije bilo utjecaja Vlade. Nije premijer propustio još jednom spomenuti znameniti i toliko spominjani Projekt Slavonija, Baranja i Srijem rekavši kako je do sada kroz taj projekt u Vukovarsko – srijemsku županiju uloženo oko 4 milijarde kuna. Kada se svakodnevno čitaju novine i prate televizijske informativne emisije riječi premijera stoje ali je u isto vrijeme ostalo puno nepoznanica. Jedna od njih i kako je moguće da pored svega toga građani Hrvatske žive sve lošije i sve teže. Iz dana u dan svi zajedno svjedočimo rastu cijena kojima se ne vidi kraj. Tvrdnje premijera da je inflacija 10 posto ne stoje jer svi mi znamo kakve su cijene u trgovinama danas, a kakve su bile prije manje od godinu dana. Plaće su ostale iste ili su tek neznatno narasle tako da svi zajedno za sada nemamo nikakve benefite od rasta BDP-a ili boljeg kreditnog rejtinga. Što tek reći za toliko hvaljeni i spominjani Projekt Slavonija, Baranja i Srijem? Kaže premijer da je do sada kroz njega u Vukovarsko – srijemsku županiju uloženo oko 4 milijarde kuna. Građani bi voljeli znati u koje to projekte je uloženo toliko novca kao i koliko građana je do sada zaposleno kroz taj imaginarni projekt? Ako se već to ne zna onda možda da netko kaže što su nam ti projekti donije do sada i je li radi toga projekta dana živimo bolje i kvalitetnije? Ako niti to nije moguće onda možda da netko kaže kako je moguće da iz županije, u koju se u nekoliko godina uloži oko 4 milijarde kuna u neke projekte, iseli toliko građana da su počele da se gase područne škole i da su sela i građani sve prazniji. Na ove odgovore premijer bi mogao dati odgovore i kada govori o rastu BDP-a, zaposlenosti, kreditnog rejtinga… Drugim riječima ljudima je dosta praznih obećanja i iznošenja statističkih podataka od kojih se ne živi i ne dobiva ništa. Građani žele konkretne i opipljive rezultate kojih za sada nema niti ih se nazire. Ili je možda cilj ovakvih brzopoteznih posjeta i govora da se građanima kaže kako oni žive bolje i da im je sve bolje i ljepše samo oni to još je znaju. Vukovarci kada pričaju o tome kažu kako svi čekamo da Dunavom poteku med i mlijeko samo što su i med i mlijeko nekako zaustavljeni u uzvodno, prije Hrvatske, i nikako da se probiju do nas. Hoće li, ne zna se još. A dok se to mlijeko i taj med nekako ne probiju i do nas naš prijedlog je da Vlada RH i Hrvatski sabor uvedu nekakvu obvezu za sve građane da barem jednom ili dva puta godišnje svi moraju otići na neku proslavu Dana općine, grada ili županije kako bi od lokalnih šerifa ili pak nekoga od ministara, ako već ne dođe premijer, mogli čuti koliko zapravo mi dobro živimo, kako su nam plaće dobre, kako imamo dobre poslove i perspektive daljeg razvoja. Možda tada netko od običnih građana i povjeruje u te političke bajke.