Alen Bilić, uspješni je komletinački proizvođač poznat po kvalitetnoj lubenici, ali odnedavno i po cvijeću

Foto: Đuro Karalić

KOMLETINCI, Alena Bilića iz Komletinaca mnogi znaju kao uspješnog poljoprivrednog proizvođača poznatog ponajprije po kvalitetnoj lubenici, ali odnedavno i po velikom izboru rasade povrća i cvijeća.

OPG je, kako kaže, otvorio je odavno i nakon niza godina što se uzgajao lubenice i dinje, prije nekoliko godina proizvodnju je proširio na uzgoj povrća, a od prošle godine i cvijeća. “Naporan je to i težak posao. Cvijećem smo se počeli baviti kako bi unaprijedili proizvodnju, a i primijetili smo kako posljednjih godina naši ljudi i domaćinstva paze na izgled dvorišta i okućnica i vole ih ukrasiti cvijećem”, priča dok na štand iznosi posljednje ovosezonske lubenice.

Dnevno ih, navodi ubere tonu i po, i najveći dio se uspije i prodati. Na OPG-u rade supruga i on, i jedva stignu sve obaviti jer je proizvodnja zahtjevna. Pokušali su zaposliti i nekoliko radnika, uz plaću od 20 kuna po satu. “Znam da nije puno, ali koliko možete platiti nekome tko ne zna ništa. Nije problem niti platiti više ali da vidite da se radnik trudi, radi i želi napredovati. Nažalost, na takve još nismo naišli”, žali se dodajući kako samo pod lubenicom bude četiri jutra i zahtjevno je to sve održavati.

Na pitanje, uspije li zaraditi, dogovara kako se računi plaćaju.

“Stvarno je naporno. Od siječnja smo u plasteniku i dan i noć. Treba to sve posijati i zasaditi. Ogroman je to posao. Samo dnevno zalijevamo između osam i deset sati i samo taj plastenik, a kamoli ostalo, rasadu povrća. Lubenice ne navodnjavam isključivo radi kvalitete. Imam zbog toga smanjene urode. Europski domet je između šest i osam vagona po hektaru lubenice. Ja imam možda za dva vagona, samo zato jer ih ne zalijevam”, priča pojašnjavajući kako bez zalijevanja lubenica ima više suhe tvari u sebi i slađa je te je zasitnija za jesti.