Fenomen kulturocida i nakon rata Piše: Dario Šošić

Foto: arhiva

Posjetitelj press032.com portala Dario Šošić poslao nam je svoje razmišljanje o radovima koji se izvode na vukovarskom Otoku sportova. Prenosimo ga u cijelosti.

Vidjeli smo kako razorne strahote rata odnose cijele ulice, stare arhitekture, mjesta života tisuće ljudi, stranice na kojima su napisana naša sjećanja, topli i sretni trenuci, mladosti, ljubavi, djetinjstva.. No vidjeli smo i to kako loša obnova ili loša izvedba može učiniti veću štetu na nekakvoj kulturnoj pa i umjetničkoj razini, zanemarujući upravo taj sentimentalni kontekst. Svjedoci smo ”betonske ofenzive” svuda oko nas koja prijeti da sve pretvori u nešto novo po mjeri nekakvog novog čovjeka koji i ne pripada sentimentalnom kontekstu, već je produkt promišljanja ili ne promišljanja kulturno destruktivnih servisa u društvu. Drugim riječima, nije nikome stalo.

U fazi je izgradnja nekakvog betonskog nasipa ili lukobrana ili kako god to nazvati na Otoku sportova u Novom Vukovaru. Već samim zatvaranjem starog ušća dogodio se šok na licu starog grada Vukovara, nešto po čemu je nadaleko bio poznat i nešto što se nisu usudile dirati čak niti destruktivne snage komunističkih vlasti okrenute nekakvoj budućnosti sredinom šezdesetih godina prošloga stoljeća. Današnji destruktivci u ime novog vala pokazuju staru školu nečuvanja odnosno rušenja baštine, pa tako pomalo podsjećaju na neka minula vremena kada se zatiralo na poljima kulture, umjetnosti, pa ako hoćete i etnografije. Vjerujući da ih je sudbina ili neka viša sila predodredila da donesu svjetlo i ostave u natražje spomen svojem imenu na račun nekih drugih imena, ovi predstavnici Novog vala idu dotle da su odlučili srušiti stari most nad Vukom koji povezuje Otok sportova sa Gradom koji je tako vjerno služio 105 godina preživivši čak tri rata. Djelo našega Vukovarca arhitekte Frana Funtaka koji širom ove naše Lijepe ima mnoštvo svojih radova iz različitih faza svog stvaralaštva. Stari most spada u njegovu raniju fazu projektiran i izgrađen davne 1912. godine i predstavlja dio vizure i šarma grada Vukovara koji nipošto nije trebao biti srušen. Ali što je sveto?.. mostovi prvi stradaju. Trebalo je to možda uklopiti u novi kontekst jer mi Vukovarci imamo potrebu i dužnost da čuvamo svoju cjelovitost posebno onu baštinjenu, upravo radi zla kojeg smo doživjeli.

Stavovi i preporuke iznesene u autorskim kolumnama, savjetima i komentarima isključivo su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije portala press032.