DRENOVCI, Kada u Drenovcima, mjestu u županjskoj Posavini, upitate za Zvonka Rohalja, svi će vam uzvratiti protupitanjem: mislite li na onoga s tikvama? Jer taj Drenovčanin poznat je kao jedini koji u svome selu, a i šire, uzgaja tikve i to muškatnog tipa: butternut, hokkaido i špageti tikvu koju, kako s ponosom tvrdi, jedini sadi na veliko u Hrvatskoj.
“Bavio sam se u životu sa svačime. Kao radnik u brodogradnji prošao sam cijelu Europu i dio Azije, ali mi je prije pet godina dojadio terenski posao i poželio sam se skrasiti u rodnom kraju. I vratio sam se u Drenovce i oženio. Šta raditi u Slavoniji? Probavao sam se baviti i bravarijom jer mi je otac kovač, ali nije išlo i onda sam 2010. godine odlučio posaditi tikve”, kaže taj Drenovčanin, otac trogodišnje kćeri i osmomjesečnog sina.
Dok prolazimo između nekoliko tona tikava, koje je Zvonko Rohalj razmjestio po okolnim susjedskim garažama, šupama i podrumima, jer vlastitog skladišnog prostora nema dovoljno, kaže kako je na ideju da se bavi proizvodnjom tikve došao kada je 2007. godine u nizozemskom Rotterdamu vidio butternut tikvu iz Hrvatske. Danas radi 18 hektara zemlje od kojih je tikvom zasadio 6 hektara.
“Krenuo sam sa butternutom, pa sam drugu godinu otišao i na hokaido, a ove godine imam i špageti tikvu”, kaže i pojašnjava kako ta vrsta tikve, koja je u Hrvatskoj još nepoznata, ima specifičnu vlaknastu strukturu i, dok se kuha, meso joj se razdvaja i jako sliči špagetima, pa je po tome i dobila naziv.
Ove godine Rohalji su proizveli osam vagona tikve i u trženje su, po prvi, puta krenuli samostalno jer im se, kako Zvonko napominje, nisu svidjeli prijašnji ugovori koje su sklapali s otkupljivačima. Prema njegovim riječima, trenutačna cijena tikve na veliko je između 3 i 5 kuna po kilogramu.
“Prodao sam prvu tikvu po 6 kuna i sada ćemo vidjeti kako će ići dalje. Dio tikve već sam usmjerio prema trgovačkim lancima i nadam se da ću uspjeti prodati svu proizvodnju. Tikva je proizvod koji se lako skladišti i može se dugo čuvati”, zaključuje.
Napominje kako tikvu nije problem uzgojiti, već je najveći problem što se sve radi ručno, od borbe s korovima do berbe. Kaže, ne koristi herbicide već isključivo “motiku s tri otkopavanja”.
“Proizvodnja je skupa jer su radnici skuplji od herbicida”, govori kroz šalu dodajući kako godišnje za nadnicu radnika mora izdvojit između 40 i 50.000 kuna.
“Tikva ko tikva.Treba joj dosta vlage i vode. Ova godina je bila loša jer je u vrijeme cvatnje bilo hladno i kišovito”, napominje dodajući kako njegova obitelj tikvu stavlja u sve i svašta, od paprikaša i gulaša do juha i slasnih pita.
Kada bi posao s uzgojem tikve krenuo dobro i razvio se u pravome smjeru, ne dvoji Zvono Rohalj da bi se u budućnosti okrenuo i EU fondovima i navodnjavanju uz pomoć kojega bi proizvodnju tikve mogao podići na znatno višu proizvodnu razinu.
Ali, kako kaže, o tom u svoje vrijeme. Do tada valja preživjeti, zaključuje dok nam u ulici u kojoj živi pokazuje brojne prazne kuće iz kojih su obitelji otišle trbuhom za kruhom. U samo godinu dana, njegova ulica, kaže ostala je poluprazna. Njemu je stranoga dosta. Slavoniju ne bi mijenjao nizašto na svijetu iako se i sam susreće s puno problema, od nerazumijevanja državnih institucija do nemogućnosti naplate robe.
“Volim ja ovo. I uvijek si nađem posla. Ako ne mogu na njivu, idem u šumu, ako ne mogu u šumu, odoh kravama papke uređivati”, dodaje i time nas dovodi do jedne druge teme i drugog posla kojim se dodatno bavi.
Ali, o tom, po tom. U drugoj priči o ovom svestranom Drenovčaninu progovorit ćemo i tome.
Autro teksta: Alen Kuns
Agroklub.com
Foto: Agroklub
