Koliko sam samo puta čula to pitanje: Zašto trčiš? Voljela bi imati dovoljno dobar odgovor na to pitanje. Ali opet, što znači imati dovoljno dobar odgovor ako druga strana to ne razumije. Možda na neka pitanja ne postoji dobar odgovor, možda ne postoji uopće odgovor. Što odgovoriti ako vas netko pita zašto trčite, zašto hodate, zašto vježbate, zašto radite po cijele dane i sl. Na svako od tih pitanja možete odgovoriti: Zato što mogu i zato što hoću ili možete dati bezbroj drugih odgovora.
Kada mene netko pita zašto trčim, prvi odgovor je – trčim zato što mogu i hoću, naravno. Ali, trčim i zato što se tada osjećam dobro, zato što je to moj ispušni ventil, zato što mi pomaže da razbistrim glavu i posložim misli. Ako imate prijatelje koji trče, onda trčite i zbog njih. Trčite da se možete pohvaliti kilometražom ili vremenom, trčite da se međusobno uspoređujete, trčite da se bodrite i međusobno gurate. Ali trčite i da pobijedite sami sebe, barem ja to radim. Jer svaki novi prijeđeni kilometar je pobjeda. Svaka sekunda manje na utrci ili na treningu je pobjeda. Nisu važni drugi i nije važan poredak, važni ste vi, vaše vrijeme i vaši kilometri.
Za mene je trčanje više od samog sporta. To je način na koji svaki dan iznova mogu pobijediti samu sebe. To je aktivnosti koja mi svaki dan pruža nove izazove. Trčanje je prilika da razbistrim glavu, da izbacim svu lošu energiju i napunim baterije. Trčanje je također prilika da upoznate nove ljude, one baš poput vas, koji trče iako ih nitko ne goni. ☺
A utrke? Rekreativne, a posebice humanitarne utrke su nešto sasvim posebno. Nema rivalstva, nema napetosti i potpuno je nevažno koje ste mjesto osvojili. Trčite svoj tempo, zbrajate svoje kilometre i pratite svoje vrijeme. Trčite sami za sebe ili… trčite za one koji to ne mogu.
Ove godine, 6. godinu za redom, u Zadru je održana humanitarna utrka Wings for Life. Utrka u kojoj su sudjelovale 72 države svijeta. Utrka u kojoj su sva sredstva od donacija, kotizacija i sl. namijenjena zakladi Wings for Life. Glavni je cilj utrke skrenuti pažnju na ozljede leđne moždine i prikupiti sredstva za istraživanja koja se provode s ciljem pronalaska lijeka.
Start utrke u cijelom je svijetu u isto vrijeme i jedina je utrka u kojoj nema cilja nego vas startna linija lovi. Dakle, pola sata nakon što posljednji trkač izađe iz startne zone kreće presretačko vozilo koje vozi određenom brzinom. Onog trenutka kada vas sustigne, za vas je utrka završena. Stoga je svaki kilometar nova pobjeda za vas ali i za one za koje trčite.
Ove godine u Zadru je startalo 9.000 ljudi – trkača, hodača, osoba u kolicima ali i djece. Ovo je bio moj prvi odlazak na Wings for life i jedno je od najboljih iskustava u mom životu. Toliko ljudi na jednom mjestu, toliko pozitivne energije, toliko pozitivnih emocija, toliko solidarnosti i empatije. Biti dijelom nečeg globalnog i toliko pozitivnog zbilja je nevjerojatno.
Svakom
bi preporučila odlazak na ovu utrku, jer to je nešto što se ne
može opisati riječima. Trčali ili hodali, posve je svejedno.
Pridružite se, osjetite tu nevjerojatnu energiju i budite dio
promjene. Cijeli svijet za jedan cilj! ♥
Koliko nam je dobro
bilo možete vidjeti i na službenim stranicama –
https://www.wingsforlifeworldrun.com/hr/hr/vijesti/
Eto, to su moji razlozi zašto trčim. Nekome će možda biti smiješni, a nekom će možda ipak biti dovoljno dobri. Pronađite nešto što će vas ispunjavati ovoliko koliko trčanje i sve ove utrke ispunjavaju mene.
Lorena Draženović specijalizirala je kineziterapiju na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Magistra je kineziologije, kineziterapeut i Halliwick instruktor. Za znanstveni rad o temi “Pet zastava, pet medalja, osam Olimpijskih igara: Jasna Šekarić – studija slučaja” nagrađena je Rektorovom nagradom. Već na trećoj godini fakulteta počela je volonterski raditi s djecom s teškoćama u razvoju, a u tom području djeluje i danas. Sudjelovala je na brojnim znanstveno – stručnim konferencijama većinom kao izlagač vlastiti radova. Iza sebe ima objavljena četiri stručna rada te nekoliko nagrada za iste.
