Postoje razne igre brojki oko novinstva. Odgovor na intrigantno pitanje: „Zašto novinare nazivaju četvrtom vlašću ili sedmom silom“, zapravo je vrlo jednostavan.
Četvrta vlast, četvrti stalež, četvrta sila ili rjeđe, sedma sila izrazi su kojima se u najširem smislu slikovito označava utjecaj masovnih medija na javnost, a preko njih i na politiku neke države. U užem smislu, ideal medija podrazumijeva se kao svojevrsni korektiv državne vlasti.
Podrijetlo pojma sedme sile nije posve pouzdano, ali ga se najčešće veže uz ulogu novinstva u revolucionarnoj Francuskoj. Za to vrijeme novinstvo je imalo veliki utjecaj. Ne kaže se uzalud da pravne države nema bez neovisnog sudstva, policije i medija, odnosno sedme sile. Pojedini novinari tada su imali veći utjecaj i od najutjecajnijih političara. General Napoleon Bonaparte, dok je nastojao prigrabiti vlast, nazvao je novinstvo petom silom u Europi. S tim da su prve četiri bile Francuska, Velika Britanija, Rusija i Austrija. Kao prvi konzul, a potom i kao car, Napoleon je brižno nadzirao novinstvo, pa je u to doba pariški „Moniteur“ bio primjer propagandom cenzuriranog lista. Ujedinjenjem Italije (1861.) i Njemačke (1871.), broj sila u Europi povećao se na šest pa je novinstvo „spalo“ na poziciju „sedme sile“. Neki izvori tvrde da su Velika Britanija, Francuska, Austrija, Pruska, Rusija i Turska bile tih šest sila ispred sedme. No, samim gubljenjem petog mjesta snaga novinstva ostala je i dalje velika.
Termin „sedma sila“ iz francuskog se pojmovnika probio u srpski pa u bosanski, čak dijelom i u Sloveniju, ali u Hrvatskoj nije pustio neki poseban korijen. U Beogradu je prije svjetskog rata osnovana novinarska zadruga „Sedma sila“, a isto ime je od 1953. godine nosilo nakladno poduzeće Udruženja novinara Srbije.
U angloameričkom svijetu istodobno je skovana drukčija sintagma. U društvima koja su imala tri staleža, novinstvo je proglašavano četvrtim, tj. kao referenca na društvene grupe koje su bile zastupljene u organima vlasti Francuske pred revoluciju (prvi stalež – svećenstvo; drugi stalež – plemstvo; treći stalež – obični građani).
Kasnije je u SAD-u novinstvo bilo proglašeno i četvrtom vlašću – nakon zakonodavne, izvršne i sudske. U Italiji je čak i film “Građanin Kane“ preveden kao “Quarto potere“ (Četvrta vlast).
Sve ove igre brojki oko novinstva dočaravaju samu ulogu novinstva na javnost i politiku. Novinstvo nije vlast ni ne treba biti četvrta vlast, a još manje velesila, bilo sedma ili bilo koja druga. Premda je James Gordon Bennett (1830) tvrdio da je ono „porota nacije“.
Ipak, novinstvo ima prilično stanovitu ulogu provjere i nadzora u suvremenoj građanskoj kulturi, posebno ako je ona demokratskoga tipa. Funkcija je novinara biti posrednik između publike i elite koja oblikuje politiku na način da publici objašnjava jednostavno, eliti obrazlaže što narod misli, a u isto vrijeme u ime publike pazi kao pas čuvar (watchdog) na eventualne nepodopštine političke elite, davno je zaključio Walter Lippman.
Autorica: Lea Vukić
DJECAMEDIJA.ORG/ĐURO KARALIĆ
