Hrcu sam uspjela uhvatiti dan prije Uskrsa, baš dok su Ultrasi obilazili i simbolično darivali najpotrebitije. Kaže mi kako su navijači dan ranije među svojim članstvom organizirali humanitarnu akciju prikupljanja sredstava u tu svrhu, ta da su dio prikupljenog usmjerili prema obiteljima lošeg imovinskog stanja, Centru za nestalu i zlostavljanu djecu i za obnovu zagrebačke katedrale, a prigodno su darivali i medicinsko osoblje vinkovačke bolnice uskršnjom košaricom.
Ne piše se često o tome, no dečki su uvijek tu kad treba – već dugo godina pomažu djecu u Dječjem domu Sv. Ana u Vinkovcima i u raznim prigodama organiziraju prikupljanje pomoći i humanitarne malonogometne turnire. Ni lopata im nije strana – i kad treba puniti pijeskom vreće za obranu od poplave i kad se od snijega čisti stadion voljenog kluba da b se mogla odigrati utakmica. Stoga je samo po sebi razumljivo da su i u ovoj izvanrednoj situaciji Ultrasi odmah ponudili svoju pomoć i stavili se na raspolaganje gradskom društvu Crvenoga križa, Zavodu za javno zdravstvo i Općoj županijskoj bolnici u Vinkovcima. Trenutno su u tom smislu u pripravnosti, no van institucionalnog okvira su već tjednima na terenu pomažući starijima i nemoćnima. Odlaze u kupnju, u ljekarnu i stoje na raspolaganju na razne praktične načine onima kojima je takva pomoć najpotrebnija. Obzirom imaju dovoljno članova diljem županije, u mogućnosti su pomoći u doslovno svakom mjestu našega kraja.
Utakmica, okupljanja i druženja iz općepoznatih razloga za sada nema. Kažu mi kako su za ove blagdanske dane – kada se očekivao znatniji dolazak naših sugrađana iz Njemačke i Irske – planirali malonogometni Ultras turnir kvartova, ali su ga zbog trenutnih okolnosti odgodili. No nešto se ipak radi – ovo razdoblje bez navijačkih aktivnosti koriste za obnovu i popravak oštećenih ili dotrajalih grafita po gradskim pročeljima.
Kad pitam o budućnosti, Hrco mi odgovara da jednostavno čekaju bolja vremena; i generalno, i za Cibaliju, i za Udrugu. A u međuvremenu, samozatajno i bez puno pompe djelima pokazuju da doista žive moto Ultrasa: za ovaj grad, za sva vremena.
Piše: Gordana Ilić-Ostojić