„Demokracija znači da ljudi vladaju tako što izaberu najpametnije, najinteligentnije i najbolje ljude zato da im kažu što da čine da bi bili sretni. Demokracija je stoga metoda za ostvarenje istinski dobrohotne aristokracije.“ napisao je svojedobno H. H. Goddard, jedan od vodećih američkih eugeničara.
Dobrohotna aristokracija koju prije par mjeseci izabrasmo u gradu Vukovaru donijela je odluku o ukidanju subvencioniranja gradskog i međugradskog prijevoza studenata. Netom se vrativši s turneje po Australiji (za koju ne znamo tko ju je subvencionirao) prvi među dobrohotnima mrtav-hladan je izjavio kako ulaganjem u mlade od njih pravimo invalide. Doista, dobrohotnost na najjače. A možda je samo jet-lag.
Gradske vlasti se rezervirano opravdavaju kako novca u proračunu nema i moraju se odgovorno ponašati prema gradskim financijama. Čitamo li između redova, nije problem zaključiti: na naplatu stižu megalomanski projekt bazena (bez dna), svečana Alka u Vukovaru, silno zapošljavanje novih kadrova u gradskom poglavarstvu i svi ini dubiozni poduhvati i putovanja ove dobrohotne vlasti.
Oporbeni dio dobrohotne aristokracije je – doduše – prosvjedovao i okupio pri tomu pedesetak građana, mahom ne-studenata. No simptomatično je da prosvjed nisu organizirali kao stranka, nego kao – privatna osoba. Sjetimo li se da su bespogovorno podržali odluku gradskoga vijeća o osnivanju javne ustanove „Sportski objekti Vukovar“ – upravo onog bazena bez dna čije mjesečno održavanje košta malo manje od godišnjeg troška subvencioniranog prijevoza studenata – njihova želja da ne talasaju baš prejako biva sasvim razumljiva.
Josić od Živog zida je u međuvremenu objavio podatke s redosljedne liste izabranih podnositelja zahtjeva za naknadu troškova školarine za poslijediplomski sveučilišni specijalistički ili doktorski studij za godinu 2009/2010. Fonda za obnovu i razvoj grada Vukovara. A na njoj prezimena poput: Penava, Pavliček, Balić, Jakumetović, Zebec, Jelinić…. Ma vidi ti ekipice! Uvjeti za dodjelu narečene naknade minimalni, no dva su dojmljiva: imanje prebivališta ili radnoga mjesta (!) u Vukovaru, te suglasnost da poslije završetka studija rade u Vukovaru najmanje u razdoblju dvostruko duljem od razdoblja za koje su primili naknadu troškova školarine. Ako me sjećanje dobro služi, većina ovih gore pobrojanih je u to vrijeme radila u Vukovaru, i to ne za minimalac. Za njih je ovo očito bila win-win situacija: radi, imaj, dat će ti se, nastavit ćeš raditi, imat ćeš. Nego, zna li se je li gradonačelnik Penava uspio doktorirati? Samo pitam….
( I da, znam da naknada troškova prijevoza i stipendija nisu jedno te isto, ali ne mogu zaboraviti da je manje-više ista gradska vlast ne tako davno ukinula i stipendiranje studenata koji studiraju u inozemstvu. A jedno ukidanje s drugim čini zabrinjavajući niz.)
No, da se vratim na ove današnje studente. Kakve bi političke posljedice po gradsku vlast moglo imati ovo ukidanje sufinanciranja troškova prijevoza? Glasovi 140 studenata, u svjetlu rezultata ovogodišnjih izbora ne znače gotovo ništa, jer dobrohotni Penava je svojeg protukandidata tada pobijedio s 3828 glasova razlike. Ali, vratimo se još malo unatrag – na izvanrednim izborima 2014. razlika između pobjednika Penave i poraženog Sabe bila je – 191 glas. Ups! I sitno je bitno, rekli bi neki. Ma i za taj problem postoji rješenje: bude li opet potrebno, netko će već subvencionirati prijevoz studenata iz dalekog Zagreba u Vukovar, kako bi djeca mogla glasovati za onoga tko im prijevoz organizira.
Stavovi i preporuke iznesene u autorskim kolumnama, savjetima i komentarima isključivo su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije portala press032.
