Zanimljiva, ali i tužna ironija u 21. stoljeću je ta da je Katolička crkva, od svih institucija, postala jedan od bastiona kojim se pokušavaju zaštititi ljudska prava i osigura kakva-takva opstojnost demokracije. Čak je i njihova konklava ustvari demokratski proces.
Sjedinjene Američke Države već neko vrijeme doživljavaju demokratsko nazadovanje, dopuštaju si politički ekstremizam, a post-istina je postala normalna. Ljudi su umorni i tamo i ovdje od toga kakva će sljedeća agresivna retorika biti izgovorena u Bijeloj kući, kome će se sljedećem prijetiti, odakle će iskriti novi konflit.
Bilokakav zdravi balans moći unutar države zahtijeva postojanje oporbe, a u Americi, nažalost, oporbi je glas umjetno ugušen. Sve je postala MAGA.
Upravo zato mislim da će novi papa dobiti priliku izraziti se.
On je, naime, “liberalan” (nešto blizu tome), u Americi je dio one utišane većine koja samo poziva na smirivanje tenzija, na ljudskost i pristojnost, na ljubav prema bližnjima. Kao i oni, papa poziva na razum, a ne prianjanje svakoj mogućoj teoriji urote. Poziva na surađivanje i odricanje za druge.
Nešto što je u zadnjih 10-ak godina postalo zaboravljeno, ali što je prije bilo normalno i uobičajeno.
Prevost je stoga čovjek koji prije svega treba Americi. U tom mračnom jezeru populizma i sebičnosti, u kojem su bogatstvo i otimačina postali najvažniji, dobit će priliku govoriti glasno da trebamo biti ljudi (i njegov brat je rekao: “Očekujte novog Franju.”).
Papa će u Americi zato služiti kao određeni korektiv vlasti. Bit će napadan i pljuvan, čeka ga borba s milijunima zalutalih ljudi punih jalove mržnje, kojima je u MAGA kultu papa zapravo Trump.
Napisao sam da je to ironija. Jer Amerika je zemlja izgrađena na principima sekularizma i ljudskih prava. I sada kad su skrenuli u ovaj mračni put, zaista je ironija da ih na stari put – upravo put zaboravljenih američkih vrijednosti Očeva osnivača – mora vraćati jedan Vatikan, koji je istim osnivačima bio mrzak.
Izborom pape Lava XIV., barem zasad izgleda, čestiti ljudi SAD-a upravo su dobili svoj glas. Iz Vatikana je, koliko god neobično to zvučalo, Amerikancima u pomoć došao “demokratski alat”. A na Amerikancima je da ga koriste mudro.
AUTOR: Ivan Baran (hrvatski književnik)
