Novinarstvo postoji već više od 400 godina i u tom razdoblju prošlo je put od sporednog izvora prihoda za prve tiskare u Europi i svijetu, propagandnog oruđa, nositelja borbe za slobodu govora i medija, četvrte vlasti, spone između vlasti i građana koja kontrolira prve u ime drugih te profitabilne industrije. Puno je definicija novinarstva, a jednostavno ga možemo definirati kao zanimanje čiji je zadatak prikupljati, provjeravati, obrađivati, pisati, odnosno snimati, uređivati i objavljivati informacije za medije s ciljem zadovoljenja primarne ljudske potrebe za novostima i spoznajama, piše Jelena Jurišić, docentica na Odsjeku za komunikologiju Fakulteta hrvatskih studija u tekstu VJERODOSTOJNOST MEDIJA Novinarstvo, etično izvještavanje i “lažne vijesti”.
Smatra se kako je novinarstvo nezaobilazna sastavnica demokracije bez koje ona ne postoji. Razlikujemo 10 uloga novinarstva u demokraciji: iznositi istinu, biti odan građanima, provjeravati i potvrđivati informacije te biti neovisan od svih subjekata događaja ili problema o kojem se izvještava. Novinari bi trebali nadgledati nositelje vlasti i moći, osigurati forum za javnu kritiku, objavljivati zanimljive i relevantne vijesti, pružati sveobuhvatne i uravnotežene informacije te biti etični i odgovorni. Građani, naravno, kao konzumenti medija, imaju svoja prava i odgovornosti, koji su u mnogome izvedene iz liberalnog shvaćanja novinarstva kao posrednika između vlasti i birača. Zadatak novinara je informirati prve o stavovima, željama i potrebama drugih, a birače o planovima, radu i odlukama vlasti.
Novinarska etika
Među nabrojenim ulogama novinarstva u društvu je ona da novinari budu etični i odgovorni u svom radu. Novinarstvo se nalazi među nekoliko profesija na svijetu uz, primjerice, liječnike, psihologe i odvjetnike, koje se reguliraju profesionalnom etikom, odnosno etičkim kodeksima. Njihov je glavni cilj na osnovi morala te prihvaćenih u društvu predodžbi o dobru i zlu regulirati djelovanje novinara u praksi, piše Jurišić.
Moralna načela novinara, prema čuvenom novinskom izdavaču Josephu Pulitzeru, čije ime nosi najprestižnija novinarska nagrada u SAD-u, su:
“…uvijek se boriti za napredak i promjene, nikada tolerirati nepravdu i korupciju, uvijek se boriti protiv demagoga svih stranki, stalno oponirati privilegiranima i javnim pronevjeriteljima, uvijek suosjećati sa siromašnima, uvijek podupirati javno dobro, nikada biti zadovoljan samo objavljivanjem vijesti, uvijek biti posve neovisan, ne bojati se napasti zlo, bez obzira na to da li ga je uzrokovala plutokracija ili centri moći.”
Etički kodeksi novinara stvaraju se u okviru međunarodnih i nacionalnih strukovnih udruga te samih redakcija, ali premda su pravno neobvezujući, publici i vlastima poručuju kako je novinarstvo samoregulirana profesija koja vodi računa o svojoj kvaliteti.
Osnovni etički principi novinara su: kolegijalnost i profesionalna solidarnost, iznošenje istinite, točne, potpune i provjerene informacije, kritičko prosuđivanje činjenica i njihovih izvora, slobodno istraživanje činjenica u javnom interesu, štiti i poticati ljudska prava i slobode, posebno djece, itd. Svaki kodeks ima neke svoje osobitosti, no u njima su nezaobilazni tzv. 7 smrtnih grijeha novinara koje oni ne smiju činiti: plagijat, podmićivanje, sukob interesa, zadržavanje informacija (neobjavljivanje informacija koje nisu u skladu s nečijim interesima), prijevara, tj. manipulacija činjenicama i stavovima, povreda privatnosti i sudjelovanje novinara u vijestima.
Lažne vijesti u suvremenom novinarstvu
Etički kodeksi nisu pisani kako bi bili mrtvo slovo na papiru, već kako bi ih se novinari i urednici pridržavali, kaže Jurišić dodajući kako je danas teško suditi prema suvremenom medijskom sadržaju, jer ćemo prije zapamtiti senzacionalistički nego vjerodostojan sadržaj, ali vjerujemo kako ih većina to i radi. Međutim, nije uvijek novinarima i urednicima jednostavno donositi etične odluke. Prije šest i pol godina u jeku izbjegličke krize svijet su obišle slike mrtvog tijela 3-godišnjeg sirijskog dječaka koje je more izbacilo na jednu plažu u Turskoj. Tisuće medija objavile su fotografije, što je izazvalo negodovanje publike mnogih od njih. No mediji su se branili glavnim postulatom koji je i prvi obrambeni štit novinarstva u sudskim procesima: javnost ima pravo znati.
Međutim, situacija je često vrlo jednostavna, treba izvijestiti o nečijem govoru ili press konferenciji, ali neki mediji odaberu izostaviti neke činjenice ili kontekst, što je neetički. A tako nastaju i dezinformacije, tvrdi ova medijska stručnjakinja.
U današnjem digitalnom dobu, rad s novim tehnologijama u medijskim redakcijama smanjuje vrijeme proizvodnje, stavljajući naglasak na brzinu i kratke forme, pri čemu se novinari nerijetko oslanjaju na lako dostupne izvore, čija je vjerodostojnost nerijetko upitna. A brzina često vodi do pogreške što rezultira “lažnim vijestima”. Od prvog dana medijskog praćenja ruske invazije na Ukrajinu dokaze za to možemo pronaći svakodnevno, među fotografijama i videima koje urednici objavljuju kako bi ilustrirali tekstove i priloge. U početku su to bilo fotografije iz Ukrajine, ali od prije 7-8 godina, najčešće iz pobunjenih regija. Zatim je red došao na videa na kojima je bila bilo koja eksplozija, od skladišta oružja u Slovačkoj 2012., preko one strahovite u luci u Bejrutu u kolovozu 2020., do raketiranja položaja pristaša jemenskog predsjednika u veljači. I mnogih drugih. A kada su se konačno pojavile fotografije s bojišnica, neki su ih mediji ne samo krivo predstavljali, već i preuzimali, kršeći autorska prava. Upravo zbog toga agencija URA.RU najavila je tužbu protiv talijanskog dnevnog lista La Stampa. Dnevnik je objavio agencijsku fotografiju na kojoj je prikazan muškarac koji, prekrivajući rukama lice, stoji pored tijela svoje supruge, jedne od ukupno 21 ubijene osobe u ukrajinskom raketnom udaru na Donjeck 14. ožujka. Fotografija je dva dana kasnije objavljena na naslovnici lista bez navođenja izvora, kao ilustracija ruskog pokolja u Kijevu.
Da, brzina je neodvojiv dio novinarstva jer svi žele biti prvi. Ali brzopletost i profesionalnost ne idu skupa. Povjerenje u medije može se vratiti profesionalnim i prije svega etičnim obavljanjem novinarskog zanata. Pa i na uštrb kašnjenja objave za nekoliko sekundi, koliko treba da se na internetu provjeri neka fotografija ili video, mišljenja je Jelena Jurišić, docentica na Odsjeku za komunikologiju Fakulteta hrvatskih studija.
Muzej lažnih vijesti/Ž. D.
