U Gradskom kazalištu Joze Ivakića u Vinkovcima prikazan je dokumentarni film „Dom tehnike 1991. Borovo naselje – Vukovar“, posvećen poginulim, nestalim i umrlim braniteljima koji su sudjelovali u obrani toga iznimno važnog obrambenog položaja prema tada okupiranim područjima Republike Hrvatske.
Dom tehnike bio je jedna od najisturenijih položaja u Vukovaru prema okupiranom teritoriju prema Borovu Selu. Smješten na obali Dunava, Dom tehnike je trpio svakodnevne napade što sa kopne, što i iz zraka, ali i s Dunava od srpske riječne mornarice, priča hrvatski branitelj s Doma tehnike, Milenko Bilić.
„Jedan od najtežih napada dogodio se 16. listopada 1991. godine, a noć prije doslovno se tresla zemlja od tenkova i ostalih oklopnih vozila koji su se kretali srpskim uporištem Borovom Selom. Toga 16. listopada prvo je odmah ujutro započeo topnički napad, a potom i tenkovsko-pješački. U smjeru Doma tehnike je krenulo nekoliko tenkova sa velikim brojem vojnika, a dok su neprijateljski tenkovi razbijali barikadu, branitelji su pucali po njihovim vojnicima“, prisjeća se dodajući kako na Domu tehnike nikada nije bilo više od 30-tak branitelja od kojih dobar dio iz Vinkovaca i vinkovačke okolice koji su dolazili u ispomoć vukovarskim braniteljima.
Milenko Bilić
16. studenoga odluka o proboju
Napadi na Borovo naselje i Dom tehnike svakim su danom postajali sve intenzivniji. U noći sa 12. na 13. studenoga, branitelji su se postupno počeli povlačiti prema tvornici obuće „Borovo“. Kada se vidjelo da situacija postaje bezizlazna, 16.studenoga skupina od 36 branitelja i civila, među kojima je bio i Milenko, donosi odluku da krenu u proboj prema Vinkovcima. U grupi je bilo šest branitelja sa oružjem, a ostali su bili pokretni ranjenici, žene i djeca. Kolona je krenula prema Priljevu, a onda su preko drvenog mosta prešli staru Vuku, obišli su naselje Lužac i krenuli prema Bogdanovcima. Došavši pred Bogdanovce zastali su da se dogovore hoće li nastavili prema Marincima i dalje prema Nuštru ili prema Jankovcima pa direktno u Vinkovce. Odlučili su da krenu lijevo prema Jankovcima pa su obišli Bogdanovce i nastavili hodati do jutra, a onda su opet zastali i dogovorili se da nastave hodati dalje i po danu. Kada su se približili Vinkovcima već iznemogli i izgladnjeli naišli su na pripadnike vinkovačkog HOS-a koji su im pružili pomoć, nahranili ih i odjenuli u suhu odjeću.
Traga se za sudbinom još sedmorice branitelja s Doma tehnike
„Najveći zločin nad braniteljima dogodio se tek nakon okupacije Borova naselja. Hrvatskoj javnosti nepoznato je kako Dom tehnike nije nikada pao. S njega smo se povukli tek kada je prijetila opasnost da budemo u totalnom okruženju. Još uvijek tragamo za sedmoricom nestalih“, kaže Milenko Bilić.
Dodaje i kako je tijekom borbi poginulo više branitelja među kojima i oni koji su dolazili na položaj kao pomoć. Milenko Bilić svoja ratna sjećanja zapisao je i u knjizi „Dom tehnike“ Borovo naselje 1991. “. Taj branitelj iz Starih Mikanovaca na vinkovačkom području, nakon to što je u travnju 1991., dan prije polaganja prisege uz pomoć jednog poručnika pobjegao s odsluženja vojnog roka u bivšoj JNA, pridružio se pričuvnom sastavu policije, a po osnutku Zbora narodne garde, 28. lipnja 1991. godine, prelazi u vojsku. Do 4. rujna 1991. godine sudjeluje u vojnim akcijama u Vinkovcima (u kvartu Mala Bosna te ulici Bana Josipa Jelačića), u Nuštru i Bogdanovcima, a potom se prijavljuje kao dragovoljac za jednu akciju i ne sluteći da ide za Vukovar odnosno na položaj kod Doma tehnike u Borovu naselju uz koji je i danas sudbinski vezan.
Na mjestu nekadašnjeg Doma tehnike u Borovu naselju u rujnu prošle godine otkriveno je spomen-obilježje hrvatskim braniteljima, postavljeno u suradnji Grada Vukovara i Udruge branitelja „Zoran Šipoš – Dom tehnike“.
