Uz Sajmište, Trpinjska cesta u Vukovaru jedan je od najsnažnijih simbola obrane toga grada i zbog iznimne hrabrosti branitelja, koji su na njoj uništili desetke neprijateljskih tenkova i oklopnih vozila, prozvana je “grobljem tenkova”, a do pogibije 16. listopada 1991. obranom toga dijela Vukovara zapovijedao je jedini ratni vukovarski general, Blago Zadro.
Pod zapovjedništvom radnika u Borovu Blage Zadre, posmrtno promaknutog u čin generala bojnika, na tom su ulazu u Vukovar iz smjera Trpinje malobrojni branitelji uništili velik broj tenkova i oklopnih vozila JNA.
Upravo sredinom listopada 1991. neprijateljske snage su poduzele svoju treću veliku navalu, koje je cilj bio zauzeti Borovo naselje, a u Vinogradskoj ulici im je uspjelo prijeći Bobotski kanal i ući u nekoliko kuća.
„Toga 16. listopada je neprijatelj poduzeo organizirani i sveopći napad, a sve je počelo oko 9 sati. Mato Vulčik zapovjednik obrane Vinogradske ulice je prepoznao namjere neprijatelja, a kako je dobro znao svoju situaciju, on je preko Mirka Nikolaševića – Brke obavijestio Blagu Zadru da mu je potrebna pomoć. Ivo Kovačić, Blagin zamjenik mi je svjedočio da su oni sa svih strana primali slične poruke i zaključili su da je težište napada Vinogradska i Jadranska ulica, a da je manji pritisak na Trpinjskoj, te kod Crepulje i Doma tehnike.. Dakle, kada je stigao Marijofil Andrijanić oni su znali da se neprijatelj probio tenkovima u Majevičko naselje i da je upravo u Vinogradskoj bilo najteže. Ivo Kovačić mi o tome kaže: “Kada smo dobili takvu obavijest i kratko se dogovorili Blago mi je gurnuo u ruke radio stanicu i rekao da vodim akciju, a on ide tamo”. Nije pomoglo što mu je sin Robert rekao da pričeka da se okupe njegovi, Babićevi i Kapularovi, pa da onda krenu zajedno. On je bez velikih priča krenuo s Josipom Šegom, Zvonkom Mlinarićem – Špencom, Marijofilom Andrijanićem i još nekoliko ljudi, naprosto je odletjelo tamo gdje je po njemu bilo najvažnije. Marijofil nastavlja s opisom tog događaja riječima: ” Blago je na to samo rekao “Idemo”, a ja sam ga upozorio da je pod prugom jedan sa šljemom tzv. JNA i da mi je sumnjiv. On je na to samo rekao da su tu naši iz Majevičkog naselja i da i on ima kacigu kao onaj što je ležao ispod pruge”. Sve se odigralo munjevito, jer je Blago kao i uvijek krenuo prvi i uletio u kuću, a za njim je trčao Josip Šego. Iz kuće Blago viče našima u kući preko puta, da ga pokrivaju, i potrčao je prema pruzi.. Tome što je ležao je zazviždao i vojnički pozdravio. Ovaj mu je odgovorio zviždukom, kada je Blago Zadro prišao na četiri – pet metara ovaj ispaljuje rafal iz strojnice na Blagu, a potom puca niz ulicu, po čemu više nije bilo nikakve sumnje o kome se radi“, piše o okolnostima pogibije Blage Zadre u svojoj knjizi „77 priča o ratu“, vinkovački ratni novinar Davor Runtić.
Navodi i kako je Hrvatski radio Vukovar tu vijest držao pod embargom, dok se Zadro u miru ne sahrani, no vijest se poput munje proširila gradom i sve je to pokazivalo koliko je bio cijenjen taj čovjek koji je duboko vjerovao da smo mi u pravu i da nam pravo na obranu svog doma i domovine ne može nitko uzeti. Ivo Kovačić, koji je
bio Blagin zamjenik tu je večer na večernjem sastanku zapovjedništva obavijestio sve prisutne o smrti Blage Zadre. Iste večeri Borković je napisao i zapovijed o imenovanju Ive Kovačića zapovjednikom obrane Borova naselja, navodi Runtić dodajući kako su mnogi raniji događaji koji su se odigrali pokazali da Borovo naselje ima ratnog zapovjednika, a to je bio upravo Blago Zadro.
„Najkonkretniji je slučaj onaj s početka srpnja 1991. godine kada su se na naše područje uputile i razmjestile dvije velike kolone vojnika i tehnike iz Beograda ispraćene cvijećem i ushićenjem pristaša velike Srbije. Nužno je reći da su se sve aktivnosti nadolazećoj otvorenoj agresiji usklađivale između bivših općina Vinkovci i Vukovar, pa je tako donesena odluka da se iz rubnih dijelova Borova naselja istjeraju teroristi koje je tu ubacila tzv. JNA. Ovu akciju je vodio Tomislav Merčep i u njoj sudjeluju pripadnici jedinica MUP – a RH za posebne namjene i pripadnici četvrte brigade ZNG – a. Svi ključni ljudi koji su zapovijedali ovom dobro osmišljenom i koordiniranom akcijom ističu doprinos Blage Zadre ističući njegovu mirnoću i donošenje odluka u pravom trenutku. Potvrdili su mi to Pero Perić koji je vodio dio snaga ZNG – a, pripadnika četvrte bojne treće brigade uz koje sudjeluju i pripadnici ZNG – a, koje on naziva “Zagrepčani”, ali jednako i Martin Matković – Sova, zapovjednik policijskih snaga. Treba reći da su došli i mnogi iz Mjesnih zajednica bivše općine Vukovar, koji su se odazvali upravo pozivu Blage Zadre. Sve je toga 4. srpnja bilo brzo i učinkovito i pokazalo se da je procjena Blage Zadre bila ispravna, jer oni koji su se već udomaćili u rubnim dijelovima Borova naselja su istjerani i tu se više niti u jednom dijelu crta obrane nije mijenjala do kraja obrane Borova naselja. Martin Matković – Sova mi dodaje da su se oni tu sukobili i s paravojnim postrojbama “Belim orlovima” i “Arkanovcima” i svemu dodaje : “Sve je započelo upornim upozorenjima Blage Zadro, da, ako se nešto ne poduzme odmah, kasnije ne trebamo ni dolaziti, jer više neće biti potrebe”. Sigurno je da je ova akcija pokazala da je moguće suprotstaviti se samo kada se zna što je cilj i koliki je zalog slobode. Ista takva akcija je provedena u Vinkovcima istjerivanjem terorista iz rubnih dijelova Vinkovaca prema Mirkovcima i tada postavljena linija obrane nikada se nije promijenila niti je tu neprijatelj uspio pomaknuti naše snage. Ove dvije akcije su iznjedrile i niz ljudi koje bez svake sumnje možemo nazvati junacima Domovinskog rata i ono što me je uvijek oduševljavalo a njihovi suborci su uvijek to isticali“, piše Davor Runtić.
Foto: Đuro Karalić
Vukovarski branitelj i zapovjednik Stipe Majić – Pipe Ističe da je vukovarska ratna priča počela odmah nakon 2. svibnja i ubojstva 12 hrvatskih policajaca, pripadnika Specijalne jedinice policije iz Vinkovaca u tadašnjemu Borovu Selu.
Kao pripadnik Interventnog voda, Majić je sa Zadrom prošao sve vukovarske gradske četvrti, pomažući u obrani gdje je bilo najpotrebnije.
“Bili su tu Ante Jurić, koji je uništio prvi tenk, Marko Babić, Andrija Marić, Marinko Antunović – Bosanac. Robert Zadro je pogodio tenk u Slavonskoj ulici, kojem se zaglavila kupola. Zahvaljujući meni, uništeno je osam tenkova. Tako je nastala legenda o Trpinjskoj cesti kao ‘groblju tenkova’”, navodi Majić dodajući da je sve funkcioniralo do 16. listopada i pogibije Blage Zadre.
„Trčao je kako bi pomagao našim dečkima u Vinogradskoj ulici, koji su se našli pod vatrom, ne znajući da su se oni povukli s tog položaja. Pod dimnom zavjesom su u Vinogradsku ušli JNA tenkovi i transporteri, a na prugu su namjestili puškomitraljez na koji je Zadro naletio i pokosili su ga. Krenuli smo u kontranapad, koji je u sumrak vodio Zoran Gruber, pripadnik Tigrova, i uspjeli smo očistiti Vinogradsku ulicu”, prisjeća se ovaj vukovarski branitelj.
Obrana Hrvatske i Vukovara, ali i obiteljskog praga bila je glavna vodilja hrvatskih branitelja Vukovara, pa i Blage Zadre.
Sin Blage Zadre Tomislav Zadro:
Od pogibije Blage Zadre prošle je 35 godina, a tim povodom danas su na njegov grob položeni vijenci i upaljene svijeće, a sudionici obilježavanja još su se jedanput prisjetili toga čovjeka i njegove neporecive ogromne uloge u obrani Borova naselja i Vukovar 1991. godine.
