Polaganjem cvijeća na grob bana Josipa Šokčevića u kapelici sv, Marije Magdalene na gradskom groblju te lovorovog vijenca podno banovog spomenika u središtu grada, u Vinkovcima je obilježena 214. obljetnica rođenja toga hrvatskog državnika.
Vijence su kod spomen ploče na kapelici položili izaslanik predsjednika Vlade i Hrvatskog sabora, gradonačelnik Ivan Bosančić, predstavnik Vukovarsko-srijemske županije Marko Vukolić i predsjednik “Hrvatskog sokola” Vinkovci Tihomir Marojević. Svijeće su uplalili predstavnici Vinkovačkih škokačkih rodova te braniteljskih udruga.
„Usudio bih se reći da je ban Šokčević, koliko god ga mi Vinkovčani štovali kao svojega, značajan za cijelu hrvatski povijest. Njegova najveća zasluga uvođenje je hrvatskog jezika u školstvo, odnosno u javne službe. Tako je hrvatski jezik, možda i najbitniji dio hrvatskog nacionalnog identiteta, postao ravnopravan njemačkom i mađarskom, što je ipak značilo da se Hrvate tada priznavalo kao donekle ravnopravan narod”, kazao je Tihomir Marojević, predsjednik Povijesnog i športskog društva Hrvatski sokol Vinkovci.
Marojević je podsjetio kako su na inicijativu toga Društva 2002. banovi posmrtni ostavi prenešeni iz Beča u Vinkovce i pokopani u kapelicu na vinkovačkom gradskom groblju koju je 1845. godine dala sagraditi banova majka, Elizabeta Šokčević.
Josip Šokčević bansku je dužnost obnašao od 1861. do 1868. godine. Rođen je u Vinkovcima 1811., a umro u Beču 1896., gdje je i pokopan.
Za njegova banovanja, 1861. godine hrvatski jezik uveden je u službenu javnu uporabu u institucijama i školama.
Pomogao je osnivanje Ratarsko-šumarske škole u Križevcima kao i održavanje Prve dalmatinsko-hrvatsko-slavonske izložbe.
Donesena je odluka o osnivanju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU), kao i Kazališni zakon, osnovan je sudski Stol sedmorice te donijeti prijedlozi za osnivanje Sveučilišta.
Nakon Austro-ugarske nagodbe, suprotne njegovim uvjerenjima, na vlastiti zahtjev razriješen je banske časti 1867. i kao časnik umirovljen sljedeće godine.
